NARODI SVIJETA ŽELE MIR

Tito je otišao na više od 120 putovanja
i posjetio 60 zemalja na 4 kontinenta,
te razgovarao s 230 državnika iz svih
dijelova svijeta.

Pokret nesvrstanih zemalja osnovan je prije 62 godina na Prvoj konferenciji održanoj u Beogradu od 1. 9. 1961. – 6. 9. 1961. Na samitu je usvojena „Deklaracija šefova država ili vlada“, a uz nju su bila još dva dokumenta: „Opasnost od rata“ i „Apel za mir“. Glavni i završni dokument konferencije bila je „Beogradska deklaracija“, kojom su konstatirani problemi međunarodnih odnosa i izraženo je stajalište okupljenih zemalja o pitanju kolonijalizma, hladnog rata i ratne opasnosti kao i ekonomske eksploatacije manje razvijenih zemalja da bi ta stajališta postala temelj na kojima se izgradio i djelovao Pokret.

Ideja rođena u jeku “hladnog rata”, kao plod razmišljanja o “trećem putu”, ušla je i u svoje 6. desetljeće postojanja, a nastala je s ciljem podrške nacionalnoj borbi mnogih zemalja za nezavisnost, iskorjenjivanju siromaštva, otporu kolonijalizmu, neokolonijalizmu, aparthejdu, rasizmu i imperijalizmu te suprotstavljanju svim oblicima okupacije, dominacije i blokovske podjele svijeta, ali i kao odgovor zabrinutog čovječanstva na sve opasniju bipolarizaciju svijeta kao izravnu posljedicu utrke u naoružavanju konvencionalnim i atomskim oružjem, prvenstveno dvije antagonističke sile i njihovih vojnih blokova: SAD-a s NATO savezom i Sovjetskog Saveza sa članicama Varšavskog ugovora.

Bilo je to jasna poruka nepristajanja na politiku hladnog rata, blokovskog svrstavanja, ideoloških sukoba na relaciji Istok – Zapad, bipolarizacije i mogućeg izbijanja svjetskog sukoba, kao i prvi otpor tendencijama opće globalizacije svijeta. Vrijeme je to velikih političkih uspjeha Pokreta nesvrstanih u smirivanju nagomilanih svjetskih problema, naročito u periodu djelovanja njegovih osnivača Tita, Nasera i Nehrua.

Pokret nesvrstanih nije predstavljao samo suprotstavljanje blokovskoj podjeli svijeta, već je pokazao da svijet nužno ne mora funkcionirati na dominaciji i hegemoniji, a još manje da se radi o pukoj neutralnosti ili nezauzimanju stava. Pokret je sugerirao i davao odgovore i rješenja za najteža politička i ekonomska pitanja, a radi svoje društvene i političke heterogenosti zemalja, koje su u većoj ili manjoj mjeri, osim međusobno, imale izvjesne odnose i sa silama i blokovima, ukazuje da je bio vrlo liberalan djelujući na principima uzajamnoga poštovanja, nenapadanja, nemiješanja u unutarnje poslove i gradeći jednakosti i uzajamnu korist te miroljubivu i aktivnu koegzistenciju.

Pokret je postao nezaobilazan faktor međunarodne politike i odigrao značajnu ulogu u sprečavanju globalnog blokovskog sukoba, znatno ubrzao procese dekolonizacije Afrike, zalagao se za opće razoružanje, napose potpisivanjem sporazuma između supersila, SAD-a i SSSR-a, o smanjenju, neširenju i uništenju nuklearnog oružja te stvaranje bezatomskih zona, podržavajući detant – zabranu nuklearnih pokusa pod vodom, u atmosferi i svemiru; uklanjanju raketnih sistema srednjeg i kraćeg dometa u Evropi, smanjenje konvencionalnog oružja i zabrani kemijskog i mnogo drugog, čime je bitno doprinio svjetskom miru i smanjenju vojne i političke napetosti uz porast povjerenja i suradnje.

Kroz desetljeća djelovanja, Pokret je povezao mnoge male narode i njihove ekonomije, oslobađajući ih dominacije veliki i moćnih.

Nekako daleko od očiju ostatka svijeta, koji se više – manje bori s privrednim pitanjima, pogotovo u vremenu protekle korona-krize, ali i rata u Ukrajini, Pokret nesvrstanih se bavi temama koje ostatak svijeta baš previše i ne zanima, što pokazuje i više nego oskudna razina izvještavanja u Zapadnim medijima pa do samog ignoriranja, kao i u medijima država koje su nastale raspadom jedne od osnivača.

Politika Nesvrstanosti, koju su utemeljili osnivači, a koja danas broji gotovo 120 članica, usprkos potpune marginalizacije pa i medijske blokade od strane Zapada, u što se u potpunosti uklopila i „naša“ politika, ostavila je dalekosežne političke, ekonomske i ideološke dosege, jer su u temelje političke nesvrstanosti duboko ugrađene ideje humanizma, pravde, jednakosti i zajedništva naroda i zato ideja i danas nailazi na svoje poklonike širom svijeta.

Pogledom na kartu svijeta, upada u oči da Pokret nesvrstanih još uvijek okuplja zemlje kao i prije pola stoljeća kada je okupljao najsiromašnije zemlje svijeta. No usprkos odlasku nekih članica i nestanka Jugoslavije, čije se nasljednice nisu pretjerano trudile vratiti u zagrljaj Nesvrstanih, broj zemalja Pokreta stalno se povećavao i sada broji 120 članica. Zato se ne bi moglo reći da Pokret gubi na značaju. Uz vjernost starim principima suzbijanja siromaštva i suprotstavljanja neokolonijalizmu i imperijalizmu, on danas uglavnom okuplja države izvan struktura formiranih oko stalnih članica Vijeća sigurnosti i najjačih gospodarskih sila. Zato mnogi ovaj pokret vide i kao savez južne (siromašnije) političke hemisfere postavljen nasuprot sjevernoj (bogatoj) hemisferi. To u praksi može izgledati i kao neka vrsta političke reprezentacije „ostatka svijeta“, drugoligaša u stalnoj borbi za preživljavanje, čiji se predstavnici okupljaju na samitima grupe za samopomoć. Stoga se „vanblokovske“ države trude povećati međusobnu gospodarsku suradnju i smanjenje ovisnosti od velikih centara moći.

Kao osnovno uporište za daljnji rad i djelovanje, Pokret pronalazi u borbi protiv neokolonijalizma i globalizacije pod čijom krinkom centri moći na novi način pokoravaju manje i slabije narode i države. Dakle, nestankom bipolarnog svijeta nije nestalo, već se globalizacijom i pojačalo, ugnjetavanje i dominacija jakih nad malima. Sve manji broj ljudi posjeduje sve veću imovinu svijeta, siromašni su sve siromašniji, a bogati sve bogatiji, ali i agresivniji u želji da dominiraju svijetom. Kako je nastao na načelima otpora kolonizaciji, s ciljem zaštite malih naroda i njihovog prava na slobodu i samoopredjeljenje, to je i daljnje postojanje Pokreta imperativ, jer je svijet nažalost još daleko od dosega tih ideala.

Split, 1. 9. 2023.