Danas je,  povodom 19. godišnjice smrti prvog predsjednika Socijalističke radnička partije Hrvatske,  delegacija SRP-a, odajući dužno poštovanje, položila cvijeće na grob dr. Stipe Šuvara.

Prof. dr. Stipe Šuvar preminuo je 29. lipnja 2004. godine.

Bio je sveučilišni profesor i cijenjeni demograf, istaknuti političar, urednik lista „Hrvatska ljevica“, funkcioner SKJ i član Predsjedništva SFR Jugoslavije u zadnjem sazivu. Bio je jedan od malobrojnih visokopozicioniranih kadrova iz socijalističkog razdoblja koji je nakon kontrarevolucije i secesije 90-ih ostao vjeran svojem opredjeljenju i svojim idealima pa je inicijativa za osnivanje Socijalističke radničke partije, čiji je bio i prvi predsjednik, bio prirodni kontinuitet njegovog političkog bitka.

25. listopada 1997. godine u Zagrebu, s grupom komunista i antifašista osniva Socijalističku radničku partiju Hrvatske (SRP), koja ga je izabrala za svoga prvog predsjednika. Svjestan svih opasnosti i nepovoljne društvene klime koju je pred sobom nosio val reanimiranog klerofašizma prema svemu što je disalo progresivno, komunistički, socijalistički, antifašistički, svjesno je preuzeo ulogu gromobrana. Amortizirao je neutvrđeni broj verbalnih prijetnji, ali i više fizičkih nasrtaja u javnom prostoru zbog kojih je bio i hospitaliziran.

U neravnopravnoj građanskoj utakmici, socijalistička ideja nije ostvarila značajne rezultate na izborima. Stipe Šuvar je u svojim javnim nastupima, razgovorima i tekstovima tvrdio da će njeno vrijeme doći kada se „Izživi nacionalizam i na dnevni red dođu razvojna i socijalna pitanja“. Imao je brojne pristaše, ali i protivnike. Vladao je argumentima, a dosljednost su mu priznavali i najžešći oponenti koji se nisu slagali s njegovim socijalističkim idejama.

O sebi je znao reći: „Da kažem i za sebe da sam uvijek živio samo od jedne plaće, da nisam imao nekretnina, da sa suprugom otplaćujem društveni stan koji smo dobili pred tri decenije. Ni jedan funkcioner iz bivše SFRJ, pa ni Tito, nije potomcima ostavio u vlasništvo ni tvornice, ni dvorce, ni jahte“.

Drugom prilikom je izjavio: „Na istoj sam strani na kojoj sam bio. To ne znači da i sam ne uviđam da neke ideje, do kojih je meni stalo, bespovratno pripadaju prošlosti. No, čoviječanstvo i dalje ostaje suočeno s izborom između vječnog kapitalizma i mogućeg socijalizma, u okviru zrenja epohe moderne. Za mene osobno nije bilo i nema kolebanja: ili biti ljevičar u smislu opredjeljenja za socijalistički univerzum, koji ipak nailazi, ili – ne biti“.

Iza Stipe Šuvara, kao ministra kulture Socijalističke Republike Hrvatske, ostala je brojna i vrijedna kulturna baština koja govori da je više učinio nego mnogi ministri prije i poslije njega. U deset godina, realizirao je nekoliko utjecajnih projekata: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, gradnja nove zgrade Nacionalne i univerzitetske knjižnice u Zagrebu, Muzeja Mimara, Državnog arhiva, Galerije Klovićevi dvori te reforma školstva. Šuvar je autor „Bijele knjige“ u kojoj analizira političke tendencije u umjetničkom stvaralaštvu, a i mnogih knjiga poput „Društvene promjene i djelovanje komunista u selu“, „Samoupravljanje i druge alternative“, „Socijalizam i nacije“, „Hrvatski karusel“ i dr.

Ostavši do kraja dosljedan borbi za samoupravni socijalizam i zajedništvo južnoslavenskih naroda na ovim prostorima, Stipe Šuvar bio je posljednji aktivni graditelj društva u kojem je većina ljudi živjela bolje i sretnije. S njim je otišla i jedna cijela epoha.