U Puli je, odlukom gradonačelnika Filipa Zoričića, zabranjen koncert splitskog pjevača Duška Kuliša i prijatelja pod nazivom „Duško Kuliš & gosti“, koji se trebao održati u Domu sportova „Mate Parlov“ 25. marta.
Iznenađujuću informaciju prenijeli su gotovo svi štampani i elektronski mediji. Ugovor za najam dvorane bio je potpisan krajem prošle godine. U trenutku prekida ugovora, rasprodano je bilo 2.947 ulaznica ili 85 %.
Gradonačelnik je koncert zabranio jer nije zadovoljan vrstom glazbe koja se tamo trebala svirati, istaknuvši da se „u prostorima kojima upravlja Grad takvi koncerti neće održavati“.
Žanr koji izvodi spomenuta skupina spada u narodnu i novokomponiranu muziku, a takva muzika, po mišljenju gradonačelnika, nije „u duhu Pule i Mediterana“. Ono što nije rečeno, ali je u takvim okolnostima često mišljeno, takva se muzika obično pripisuje duhu Balkana i tu treba tražit uzrok zabrane. Pa, da raščlanimo malo ta dva geografska, ali i identitetska pojma.
Vode Mediterana, ili Sredozemnog mora, oplahuju tri kontinenta: Evropu, Aziju i Afriku i 27 država – neka mi geografi oproste ako sam koju ispustio. Među zemljama koje oplahuju vode Mediterana nalazi se i grupa za koju prigodno može vrijediti zajednički nazivnik „Balkan“ ili „balkanske“. U tu skupinu spadala je i SFRJ pa shodno tome danas pripadaju i njene slijednice.
Zapadna granica Balkana definira se proizvoljno, zavisno od mjesta promatranja. Tako je ona za Hrvate na Drini, a južna na Savi, za Slovence je na Kupi, za Talijane na Soči, a za Austrijance na Karavankama. Na raspolaganju je dovoljno primjera kako to izgleda u praksi.
Tako su hrvatski mediji svojedobno objavili vijest da Severina Vučković započinje 23. marta 2013. godine, svoju regionalnu turneju u Rijeci. Istu turneju slovenski Metropolitan je najavio: „Priljubljena hrvaška estradnica Severina Vučković, ki bo prav ta teden na Reki začela svojo veliko balkansko turnejo…“ Sio1NET tih dana piše: „Severina se namreč prav te dni mudi na turneji po balkanskih državah…“ O njoj se govori kao o balkanskoj, a ne mediteranskoj divi, iako je iz Splita. No, da se vratimo meritumu.
U slučaju ovako širokog prostora kao što je Mediteran, koji uključuje nekoliko kontinenata, veći broj država s različitom kulturom, povijesnim nasljeđem, običajima, mentalitetom, ne možemo govoriti o jedinstvenom identitetskom uzorku. To vrijedi i za naše područje. Narodnjački klubovi su puni do zore, koncerti novokomponirane muzike rasprodani su do zadnjeg mjesta, mladi znaju riječi pjesama napamet i prate izvođače u toku nastupa. Da li je to dobro ili ne, nije u mojoj kompetenciji da prosuđujem, ali je to činjenica, društveno i socijalno stanje.
Neposredno nakon zabrane koncerta, društvenim mrežama se proširio video nedefiniranog termina na kojemu je gospodin Filip Zoričić, ozarena lica, u prostoru gdje se čuje narodna muzika. Pozivanje gradonačelnika Zoričića u datom slučaju na „duh Mediterana“ kao razlog zabrane ustupanja gradskog prostora je vrlo proziran smokvin list. Činjenica da je među grupom koja je trebala nastupiti u Puli bilo i srpskih izvođača, a s obzirom da je koncert spomenute grupe nakon zabrane u Puli promptno zabranjen i u Osijeku od strane tamošnjeg gradonačelnika, upućuje da je razlog zabrana sirovi nacionalizam.
Dodatak: Kad već govorimo o zabranama muzičkih izvođača s nacionalnom komponentom, ovo nije prva zabrana u Puli. Na dočeku Nove godine po Julijanskom kalendaru 2018. godine, koju organizira Zajednica Srba Istre, trebao je nastupiti srpski pjevač Bora Drljača. Međutim, tadašnji gradonačelnik nije dao odobrenje. Zanimljivo da istom pjevaču 2006. godine u Puli lokalna vlast nije zabranila nastup, također na dočeku Nove godine po Julijanskom kalendaru, na kojem su među pozvanima bili i tadašnji predstavnici Grada.
Vladimir Kapuralin