Socijalistička radnička partija Hrvatske – SRP svim borcima NOR-a, antifašistima, našim članovima i simpatizerima, kao i svim građanima čestita Dan antifašističke borbe, borbe koju je predvodio Tito donoseći slobodu, mir i društveni progres.
Ovaj dan, označen kao početak općenarodnog otpora fašističkom okupatoru i njegovim slugama – domaćim izdajnicima, koji je vodila mala, ali odlučna komunistička partija, dan je osnivanja Prvog sisačkog partizanskog odreda u šumi Brezovica nedaleko od Siska, jednog od prvih odreda Titove narodnooslobodilačke partizanske vojske u porobljenoj Jugoslaviji i Evropi.
Njegov značaj ne umanjuje ni sporna činjenica oko koje domaći historičari lome koplja kada je riječ o polustoljetnom obilježavanju Dana ustanka naroda Hrvatske 27. 7. 1941., što je sinonim za prvu oružanu akciju partizana u selu Srb, dok je sisački odred u početku vršio samo diverzije na pruzi Sisak – Caprag, rušio telegrafske veze oko Siska i dr., dok su oružane akcije uslijedile nešto kasnije.
U novim okolnostima, Tuđmanu je trebao “kroatizirani” dan ustanka pa je sam inicirao današnji praznik, iako je imao osnivanje Prvog udarnog odreda splitskih skojevaca 7. maja 1941. na Marjanu, koji su položili partizansku zakletvu te vršili diverzije po gradu. Jednako tako je domaća historiografija “zaboravila” i Vrgorački partizanski odred, koji je nastao 22. 6. 1941., pa i neke druge koji su nicali spontano.
77 godina poslije definitivnog vojnog sloma, fašizam nažalost nije nestao iz nekih glava, s ulica, trgova, stadiona, knjiga, filmova, politike. Svjedoci smo sve drskijeg paradiranja i javnog postrojavanja crnokošuljaša, stupanja ulicama, pjevanja profašističkih pjesama, pisanja naci-simbola, grafita, podizanja spomenika ratnim zločincima i međunarodnim kriminalcima, javno iskazivanje mržnje, ksenofobije, rasizma i netolerancije prema drugima i drugačijima, što rezultira sve većim strahom i rastom opće nesigurnosti građana. Ovo, i mnogo drugog, zorno ukazuje da se fašizam kapilarno uvukao u mnoge pore života, sve je glasniji i prkosi civiliziranom društvu nalazeći uporišta u tolerantnoj vlasti, pa se rijetko gdje u demokratskom svijetu tako slobodno eksponira kao kod nas. To se donekle može i razumjeti u zemlji u kojoj policija štiti antifašiste prilikom obilježavanja brojnih memorijalnih skupova – ako se zna da je na UN Rezoluciju o zabrani propagiranja nacizma, koja je izglasana od strane 108 zemalja svijeta, Hrvatska glasala suzdržano, što je u direktnoj koliziji s vlastitim Ustavom i u što se potpuno uklapa i skandalozna i protuustavna legalizacija ustaškog pozdrava „Za dom spremni“, koji se, navodno, koristi samo u „posebnim prigodama“ i drugo.
Istovremeno, sve više zabrinjava nemar, neznanje i indoktrinacija onih na kojima svijet ostaje, jer je na djelu, od strane klero-konzervativnih snaga, perfidno manipuliranje mladima, koji kroz folklornu „ustašizaciju“, nakaradno dokazuju svoj nacionalni identitet. Nije dobro što to ludilo nagriza i neke intelektualce, nevladine organizacije i institucije koji uporno kvaziznanstveno relativiziraju i revidiraju već davno utvrđene povijesne činjenice pa i rehabilitiraju i pravdaju divljačke zločine i barbarsku bit fašizma, koji je, u želji da zavlada svijetom, u prošlom svjetskom ratu iza sebe ostavio milijunske žrtve, golemu materijalnu štetu i duboke traume mnogim ljudima.
Zbog svega toga smo, kao i većina naših sugrađana, svakim danom sve više antifašisti, što do jučer nije bilo potrebno. Dug je to prema onima koji su hrabro, u tada gotovo okupiranoj Evropi daleke 1941. prošlog stoljeća, svojim primjerom i žrtvom zadužili nas da se fašizam i njegovo zlo nikada ne zaboravi.
Ponosni smo na herojska djela Titovih partizana i nikada nećemo dozvoliti da se ona zaborave!
Split, 22. 6. 2022.
Ranko Adorić,
predsjednik SRP-a