https://www.tacno.net/kultura/giuseppina-martinuzzi/
https://mail.google.com/mail/u/0/#inbox/FMfcgzGmtrSDsSvTwkThMCqmwmVTVhhL
Na današnji dan 1844. godine rođena je Giuseppina Martrinuzzi, pionirka među ženama onog vremena, koja je svojim djelovanjem ostavila neizbrisiv trag iza sebe i osigurala svoje mjesto u povijesti Istre, Italije, ali i puno šire.
Rođena je u imućnoj porodici, otac joj je bio ugledni pripadnik gradskog društva, u nekoliko navrata i na poziciji gradonačelnika. Porodica vuče porijeklo iz Furlanije, prvi prethodnik se naselio u Labinu negdje sredinom XVIII. st.
Želja joj je bila postati učiteljicom što je i uspjela. Osim pedagoškog rada bavila se i pisanjem i novinarstvom.
Radila je u školi u Labinu, Galižani, Mugi, Trstu. U sklopu svog pedagoškog opusa pisala je i priručnike, udžbenike. Poznat je njen rad na „Mnemoničkom priručniku“, kao pomagalu za praćenje obrazovnog programa. U svom radu nailazila je na nerazumijevanje austrijskih vlasti jer radovi „ne sadrže nikakve događaje ni povijesne činjenice koji bi u djeci izazivali divljenje i ljubav prema Austrijskom domu“
Osim pedagoškog rada, bavila se pisanjem proze, poezije, surađivala je s velikim brojem dnevne i periodičke štampe iz Istre i Italije, a pokrenula je i vlastiti književni časopis „Pro Patria“, da bi nakon njegove zabrane osnovala novi – „Pro Patria Nostra“..
Iako je od samog početka ispoljavala visoku dozu senzibiliteta za djecu siromašnih socijalnih slojeva, djecu radnika, koju će zadržati do kraja, iako njena idejna i ideološka nadgradnja u mladosti još nije bila ono po čemu je danas pamtimo, u to vrijeme pripadala je republikanskom pokretu i iredentizmu, njezin rad sa djecom iz siromašnih radničkih obitelji senzibilizirao ju je za društvenu nepravdu i predstavljao osnovu za njeno kasnije političko djelovanje.
Prema vlastitom kazivanju, socijalistkinjom je postala 1900. godine, dakle u zrelim godinama, što je vrlo zanimljivo u segmentu razumijevanja evolutivnih procesa u čovjeku i razvoju ljudske svijesti, a 1921. godine pristupa i novoosnovanoj Komunističkoj partiji Italije. Surađivala je i s pokretom labinskih rudara. Razumljivo je da je transformacija posljedica empirijskog iskustva, ali i teorijske dopune. Naime, u njenoj biblioteci pronađena su djela Marxa i Engelsa. Svojim političkim i teorijskim radom jasno je pokazala kako borba protiv fašizma nužno podrazumijeva borbu protiv kapitalizma.
Nakon odlaska sa životne scene, o Giuseppini se nije puno govorilo jer je to bilo razdoblje fašističke okupacije Istre. Interes za nju krenuo je 50-ih godina prošlog stoljeća. Do 70-ih, objavljena su mnoga njena dijela, a Giacomo Scotti napisao je 1977. godine o njoj biografsku knjigu Sjeme revolucionarne Istre – život i djelo Giuseppine Martinuzzi ‘crvene učiteljice’ .
Bila je prva socijalistkinja u Istri i među prvim ženama socijalistkinjama, uz rame Rose Luxemburg i Clare Zetkin.
14. II. 2022.
Vladimir Kapuralin