Izvanredna situacija izazvana pandemijom koronavirusa nije utjecala na odluku vladajuće elite da požuri s određivanjem datuma za parlamentarne izbore u RH te je odabran do sada najneobičniji mjesec za održavanje izbora – srpanj. Prateći taktiku još vladajuće stranke, možemo ocijeniti da se upravljanje Kriznog stožera pandemijom želi iskoristiti za političko poentiranje. Nećemo se osvrtati na strategije dominantnih stranaka u hrvatskom političkom prostoru, ali smo dužni reagirati na trenutačno predizborno stanje na spektru vanparlamentarne ljevice na kojem se, uz neke druge subjekte, nalazi i Socijalistička radnička partija. Izjavom želimo objasniti razloge samostalnog izlaska na izbore 2020. godine i na taj način odgovoriti na neka pitanja koja nam postavlja marksistička ljevica, kao i naši simpatizeri i potencijalni glasači.
Da bi unijeli više jasnoće, nužno je analizirati kronologiju suradnje ljevičarskih organizacija na hrvatskoj političkoj sceni.
Kada su četiri stranke (ORAH, SRP, Nova ljevica i Radnička fronta) potpisale Šibensku deklaraciju, to je probudilo velike nade. Otvorena je mogućnost koordiniranog djelovanja ljevice u Hrvatskoj, sve do mogućnosti zajedničkog izlaska na izbore. Postavljeni su uvjeti za stvaranje istinske ljevičarske alternative u hrvatskom političkom prostoru, reklo bi se da je trasiran put ka jedinstvenoj lijevoj opciji u našoj zemlji. Međutim, događaji su išli drugačijim tokom i na prvom velikom testu, izborima za EU parlament, postalo je jasno da su neke stranke potpisnice ipak nevoljko potpisale Šibensku deklaraciju i pokazale svoju pravu narav i apetit. Dok su neki brzo izračunali da u nekim drugim grupacijama imaju veće šanse, SRP i RF su zajedno izašli na izbore za EU parlament u svibnju 2019. godine.
Procentualno gledano, nekog većeg rezultata nije bilo, međutim, zajedničko djelovanje, okrupnjavanje autentične socijalističke i radničke ljevice ulijevalo je snagu za daljnju borbu u vidu političkih akcija i planiranja izlaska na izbore za predsjednika/cu RH.
Kampanja za predsjednicu RH 2019. godine, zajedničke kandidatkinje Radničke fronte i SRP-a, bio je sljedeći korak suradnje. „Demokratski socijalizam, samoupravljanje, NOB“, samo su neki od pojmova koji su protutnjali medijskim prostorom poput groma i izazivali bijes kod liberala i desničara, a ugodu kod onih kojima je srce i um na lijevoj strani i svih iskrenih boraca za socijalizam. Potpisi su se prikupljali diljem zemlje, kao i u inozemstvu, davani su intervjui na televizijama i u ostalim medijima i pokazali smo i najvećim pesimistima i podrugljivcima da se 10.000 potpisa, nužnih za podnošenje kandidature, može skupiti – „kad se male ruke slože“. Na kraju je i većina ostalih lijevih stranaka i organizacija (neki su čekali do zadnjeg trenutka) podržala zajedničku kandidatkinju za predsjednicu RH uz jasnu socijalističku retoriku. I rezultat nije izostao – preko 20.000 ljudi dalo je svoj glas za opciju koju su mnogi otpisali. Tog zanimljivog mjeseca prosinca 2019. godine je, reklo bi se, upaljen „novi plamen borbe za socijalizam“ – plamen koji se više neće gasiti, plamen koji će zahvatiti šire mase, mase onih koji su prevareni, poniženi, pauperizirani u nemilosrdnom kapitalističkom sustavu od kontrarevolucije 90-tih do dana današnjeg.
Umjesto nastavka „odlične suradnje“, našoj je partiji na jednom sastanku održanom u ožujku 2020. najavljen prestanak suradnje, jer „nekad su rezultati važniji od ideala“.
I dok su nam razlozi zbog kojih žuto-zeleni liberali, kao i socijaldemokrati koji se samo farbaju u crveno, ne žele SRP u koaliciji prilično jasni, veći nam je upitnik ostavio odgovor naših bivših „socijalističkih“ suboraca. Socijalistička radnička partija redovito izlazi na parlamentarne izbore bez obzira na prognoze, šanse i prethodne rezultate, jer političku borbu za socijalizam ne doživljava kao kratkoročno ulaganje, već ponajprije kao dio dugotrajnog političkog procesa u kojem se razvijaju različiti oblici konkretne političke i socijalne borbe za historijske interese rada i emancipaciju svih društvenih slojeva i vrši permanentni pritisak na uporni proces ispiranja mozga ideologijom nacionalizma, neoliberalizma i antikomunizma uz snažno sudjelovanje političke religije, što od radničkih partija traži upornost, dosljednost i stalnu prisutnost.
SRP je u svojoj povijesti na izbore izlazio ponekad samostalno, ponekad u koaliciji s drugim lijevim strankama, nekad s više, nekad s manje uspjeha, i nitko nam ne može predbaciti da od osnivanja 1997. godine ne stojimo dosljedno na našim pozicijama. Neki špekulanti i kalkulanti su povodom prijašnjih izbora željeli suradnju s našom partijom u samo nekim gradovima, dok im je, na primjer, u glavnom gradu SRP bio neprihvatljiv. Njima poručujemo da će SRP, u skladu sa svojim mogućnostima, izaći na parlamentarne izbore 2020. godine ponosno propagirajući svoj socijalistički program. Time je odgovoreno i nekim „aktivistima“ prije navedene koalicije koji našim članovima na terenu nude sudjelovanje na listi u regijama gdje imaju nedovoljno izgrađenu infrastrukturu, pod uvjetom da nastupe bez imena naše partije.
Socijalistička radnička partija, kao jedina stranka autentične socijalističke ljevice u Hrvatskoj, zalaže se za socijalizam samoupravnog tipa, izražava najoštriju kritiku svim građanskim strankama zbog nametnutog izrabljivačkog kapitalističkog sustava kojim se provodi diktatura kapitala, nečijeg privatnog interesa nad društvenim, privilegirane manjine nad eksploatiranom većinom! SRP se zalaže za fundamentalne društvene vrijednosti kao što su ekonomska, socijalna i politička demokracija po onoj „Nema demokracije bez socijalizma, ni socijalizma bez demokracije“, za slobodu, humanizam, ljudsku solidarnost i socijalnu pravdu te socijalizam budućnosti koji mora biti efikasan, demokratski i emancipacijski.
Stoga najavljujemo SRP u SRPnju, unatoč svemu!
