Četiri ratne godine, od ’41. do ’45., Zagreb je bio središte upravnog aparata tzv. Nezavisne Države Hrvatske, a njemačke okupacijske vlasti imale su u njemu niz predstavništava i ureda. Sloboda kretanja bila je ograničena, a grad je bio pun vojske i policije, agenata i špijuna. Usprkos tome, ilegalni partizanski Zagreb nije nikad mirovao. Diverzije i sabotaže, distribucija letaka, prikupljanje sanitetskog i drugog materijala za partizanske jedinice u okolici grada bili su svakodnevni zadaci antifašističkog pokreta.

Partizani su nezaustavljivo nadirali prema Zagrebu pa je 6. 5. iz grada pobjegao Ante Pavelić s članovima vlade, a tog i sljedećeg dana trajalo je i povlačenje jedinica njemačke vojske, ustaških snaga i vojnika HOS-a. Vojnim kolonama pridružio se i određeni broj civila – članova obitelji i onih građana koji iz različitih razloga nisu željeli dočekati partizanske jedinice.

Partizani su 8. 5. 1945. ušli u grad i oslobodili ga od fašističke ideologije i četverogodišnje ustaške strahovlade. Ulazak partizana u grad donio je ne samo slobodu, nego i nagovještaj boljeg života, osnovu za izgradnju pravednijeg društvenog uređenja.

Danas odajemo počast borbi kojoj dugujemo mnogo, a najviše da je nastavimo.

Živio Zagreb, nepokoreni grad!

Vesna Konigsknecht