Na početku epidemije imali smo priliku čitati tekstove u kojima su se autori snebivali nad metodama kojima je Kina suzbijala širenje virusa, zgražali se zbog suspenzije ljudskih prava i ograničavanja slobode kretanja, ismijavali korištenje dronova u opominjanju građana da ne šetkaju ulicama. A onda je virus stigao do Europe, epidemija je prerasla u pandemiju, a liberalne demokracije počele su primjenjivati iste metode ograničavanja i nadzora svojih građana. Neke, nažalost, sa zakašnjenjem. U Hrvatskoj smo restriktivne mjere ne samo prihvatili, nego ih ogromna većina i podržava. Pokazalo se da smo se zbog sigurnosti spremni odreći određenih prava kad je to u interesu zajednice. Korona je razotkrila slabost ultimativnog individualizma i osnažila koncept šireg društvenog interesa.
U vremenu korone otvoreno je pitanje uspješnosti dvaju modela u suočavanju s ogromnim izazovom kakav je pandemija. Model neoliberalnog kapitalizma se pokazao manje uspješnim u odnosu na režime koji su zadržali neke tekovine socijalizma, poput razvijenog javnog zdravstva. Kina je demonstrirala superiornost u borbi s koronom, Kuba se, barem zasad, s pandemijom dobro nosi, a obje su pokazale i solidarnost s drugima. Naš zdravstveni sustav, iako je u posljednja tri desetljeća bezdušno uništavan, još uvijek relativno dobro funkcionira, jer je, izgleda, uspio sačuvati svoju socijalističku supstancu.
Korona je razotkrila pogubnost sustava u kojem je profit glavni motiv, a odnos ponude i potražnje jedini tržišni regulator. U Hrvatskoj se više ne proizvodi ništa što nam je u ovoj krizi nasušno potrebno – ni maske, ni zaštitna odjeća, ni alkohol, čak ni kvasac potreban za alkoholno vrenje – jer se ne isplati, jer je iz uvoza jeftinije. Zakoni tržišta uništili su domaću proizvodnju, to je odavno jasno, samo je sada, u vremenu korone, to postalo razlika između života i smrti.
Klimatske promjene prijete brojnim životinjskim i biljnim vrstama, ali i opstanku ljudske vrste. Kapitalizam i njegova potreba za stalnim rastom i sve većim profitom sigurno nije sustav koji će omogućiti rješenje problema. Korona je sad razotkrila još jedan aspekt našeg pogrešnog odnosa prema prirodi, a tiče se načina proizvodnje hrane. Proizvodnja hrane podređena je profitima velikih korporacija koje šire svoje posjede bespoštedno uništavajući šume i male seljačke posjede. Lokalna proizvodnja (što kraći put od polja do stola) ne donosi velike profite, ali je opasnost od zaraze (koja uvijek postoji) ograničena na mala područja. Neoliberalna globalizacija nameće industrijsku proizvodnju hrane koja donosi ekstraprofite. Agrobiznis čitave zemlje pretvara u proizvođače monokultura, a njima se onda trguje na svjetskom tržištu. Opasnost od zaraze više nema lokalni karakter, nego globalni, pandemijski. Danas je to COVID-19, sutra neka nova zaraza. Multinacionalne korporacije će s ovakvim načinom proizvodnje i distribucije hrane stalno „proizvoditi“ i nove viruse koji će pandemijski harati svijetom, uzimati živote i uništavati gospodarstva – da bi pojedinci bolje zarađivali. Korona razotkriva potrebu stavljanja poljoprivrede pod društvenu kontrolu.
Kapitalizam bezdušno eksploatira i ljude i prirodne resurse, a korona je razotkrila da je i beskoristan u trenucima krize, jer investira u ono što donosi profit (zabava, igrice, gadgeti…) umjesto da služi zadovoljenju potreba ljudi. Potrebna nam je promjena cjelokupnog ekonomskog i društvenog sustava, potreban nam je socijalizam. Kakvu god cijenu platili, ova će pandemija proći. Kako ćemo se nositi s budućim zarazama i ugrozama, ovisi o sustavu koji ćemo graditi – socijalizam ili barbarizam.
Vesna Konigsknecht