Zahlen Sie bitte!

Prije dva tjedna pozvani smo da pljeskom zahvalimo doktorima, medicinskim sestrama i ostalima koji se bore protiv koronavirusa. Građani su se odazvali, a pljesak podrške stigao je i iz Vlade (wow!).

Desetak dana kasnije društvenim se mrežama proširio poziv da se u nedjelju navečer zapjeva za „sve naše zdravstvene radnike, naš stožer, policiju, vojsku, za sve navijače i ostale koji u ovim teškim trenucima žrtvuju svoje zdravlje za dobrobit svih nas“. Akcija se reklamirala i u središnjem Dnevniku, pa su građani zapjevali.

Frustriranim ljudima, zatvorenima u svoja četiri zida, svidjela se ideja da istovremeno otvore prozore i izađu na balkone, da zajednički zaplješću i zapjevaju, neki su i zasvirali. Jednostavno je i zabavno, ništa ne košta, daje osjećaj povezanosti i svjedoči o zahvalnosti.

Izrijekom su spomenuti, što u jednom, što u drugom pozivu, doktori i medicinske sestre, svi zdravstveni radnici, stožer, policija, vojska, navijači i ostali. Iako bi u kategoriju „ostali“ mogle spadati neznane i nepriznate heroine na prvoj crti zaraze – blagajnice i prodavačice, njegovateljice i čistačice, apotekarke i službenice na šalterima pošte ili FINA-e – predlažem da njima ne plješćemo i da im ne pjevamo, nego pozivam njihove poslodavce da ih pošteno plate i da im uz plaću isplate dodatak za rad u teškim i opasnim uvjetima.

Pljeskanje i pjevanje može djelovati simpatično, ali, u stvari, spada u kategoriju „kruha i igara“; nema veze što nećete biti pošteno plaćene, nema veze što je vaš rad (ne samo sada) podcijenjen i nepriznat, nema veze što vas izrabljuju i ponižavaju, nema veze što ste izložene zarazi, ništa to nije važno, važno je da dobijete vaših petnaest minuta slave – da vam se plješće i pjeva.

Niti sam pljeskala, niti sam pjevala. Jer ne treba. Ne treba pljeskati, ne treba pjevati – treba platiti. Zahlen Sie bitte!

Vesna Konigsknecht,

predsjednica SRP-a