Predsjednički kandidat Zoran Milanović u medijima se navodi kao kandidat ljevice, vjerojatno zato što ima podršku SDP-a kojeg šira javnost još uvijek doživljava kao lijevu stranku. Nije istina – ni jedno, a ni drugo.

Otkako se „reformirao“ u socijaldemokratsku stranku i napravio brojne „razumne kompromise“, SDP je na kraju odustao od temelja na kojima je ljevica do tada počivala – od shvaćanja klasne raslojenosti društva – i u potpunosti prihvatio liberalno shvaćanje ljevice koja ni na koji način ne dovodi u pitanje kapitalistički poredak. Po pitanju odnosa prema radništvu, SDP definitivno nije ljevica (dva puta su bili na vlasti, oba puta su mijenjali zakon o radu, oba puta na štetu radnika), ali je zadržao neke elemente lijevog svjetonazora (antifašizam, prava žena, itd.) pa ga šira javnost percipira kao lijevu stranku. A sada je kandidat kojeg podržavaju pljunuo i na to malo lijevog što je preživjelo u SDP-u.

Odnos prema antifašističkoj baštini je gotovo jedino područje u kojem se SDP do sada razlikovao od HDZ-a. U atmosferi povijesnog revizionizma i zatiranja sjećanja na NOB, prekrajanja povijesti i konstruiranja neke nove podobne istine, „kandidat ljevice“ s prezirom i podsmijehom govori o partizanskoj baštini Hajduka, o simbolima i velikanima antifašističke borbe. Podržavajući takvog kandidata, SDP se pokazuje strankom bez ikakvog stava, bez imalo karaktera, bez kičme.

Svega koji dan nakon skandalozne izjave „kandidata ljevice“, svjedočimo turbulencijama na desnici. Saborski Odbor za ratne veterane, kojemu je na čelu HDZ-ovac Josip Đakić, amandmanom na Vladin prijedlog izmjena Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH, predlaže da Dan antifašističke borbe postane spomendan i da bude radni dan. Na njihov prijedlog stižu „oštre reakcije“ HDZ-ovog premijera i ministara (čak i Tome Medveda), koji brane prijedlog da Dan antifašističke borbe ostane blagdan i neradni dan – jer je tako htio Franjo Tuđman. Skrivajući se iza Tuđmanovih skuta, i oni jasno pokazuju da su bez stava, bez karaktera, bez kičme, baš kao i njihova kandidatkinja koja, u želji da se dodvori desnici, govori upravo nevjerojatne gluposti i laži, a uspješna je bila samo u sramoćenju Hrvatske.

Pred nama su predsjednički izbori, prilika da pokažemo što mislimo o takvim kandidatima i strankama koje ih podržavaju i da za Predsjednicu izaberemo osobu sa stavom, karakterom i kičmom – Katarinu Peović.

Vesna Konigsknecht,

predsjednica SRP-a