Prosvjedovali smo protiv političke represije, 30. 1. 2019., ispred spomenika Franji Tuđmanu.

Povod protesta je odnos vlasti, medija, ali i “savjesnih građana” prema Filipu Drači koji je na spomenik sprejem nacrtao srp i čekić. U novinama i na društvenim mrežama je objavljena Filipova slika, ime i prezime, građani su ga “drukali” policiji, priveden je, preko noći je zadržan u pritvoru.

U posljednjih 28 godina je zašarano, trajno oštećeno, čekićem (ili sličnim oruđem) razbijeno, dinamitom razneseno više od 3.000 spomenika i spomen-obilježja NOR-a i antifašističke borbe. Vlast se nije potrudila da pronađe počinitelje, da od građana traži podatke, da ih imenuje, da ih privodi, procesuira.

U čemu je razlika? Razlika je u simbolu! Ako se partizanski spomenici uništavaju i po njima šaraju fašistički/nacistički i ustaški simboli (koji su zakonom zabranjeni), nikome ništa, a ako se na neki spomenik nacrta srp i čekić (koji nisu zabranjeni), ta je osoba izložena linču.

Ukršteni srp i čekić je simbol jedinstva i solidarnosti radništva i seljaštva, njihove borbe protiv izrabljivanja i potlačenosti. Taj se simbol zatire, ismijava, prikazuje kao anakron i suprotan nacionalnim interesima, što je laž. Nijedna nacija nije istinski slobodna bez oslobođenja iz klasnih okova. Zatiranje klasnog pogoduje samo kapitalu, a to itekako osjećamo na vlastitoj koži. Na prosvjedu je to istaknuo naš govornik, Kristofor Štokić.

Simbol srpa i čekića je sa spomenika promptno izbrisan, mi smo ga vratili na našim transparentima.