Članovi Gradske organizacije SRP-a Splita, Justina Kordiš, Dragutin Duplančić i Ranko Adorić, dana 20. 07. 2018., posjetili su u njegovom domu Antu Jelasku povodom 93. godišnjice rođenja ovog znamenitog splitskog barda, vrsnog kazališnog redatelja i komediografa u mirovini, borca narodnooslobodilačke borbe, u koju je stupio još u najranijoj mladosti, i angažiranog građanina ovog društva. Šjor Tonči, kako ga mnogi Splićani od milja zovu, živa je enciklopedija burnih događaja koji su protutnjali ovim gradom i njegovim životom. U kratkom i drugarskom razgovoru, makar u poznim godinama, veseo i dobrog raspoloženja, čisto i jasno se prisjećao nekih ljudi i zgoda iz svoga dugog i bogatog životnog puta.
Ante Jelaska je, prije svega, bio vrsni profesionalac svoga posla stekavši temelje u Zemaljskoj glumačkoj školi u Zagrebu. Član je HNK u Splitu sve do umirovljenja 1988. godine. Postavljao je djela M. Budaka – Mećava, M. Ogrizovića – Hasanaginica, C. Goldonija – Ribarske svađe, N. V. Gogolja – Ženidba, P. Kanavelića – Šimun Dunudrilo, M. Matkovića – Heraklo, I. Brešana – Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, M. Smoje – Ća je pusta Londra, M. Uvodića – Libar Marka Uvodića Splićanina, I. Tijardovića – Mala Floramye. Režirao je na splitskom ljetu, objavljivao napise o dramaturgiji, slikarstvu i pjesništvu.
Od dolaska „mlade hrvatske demokracije“ 90-ih, ne miri sa retrogradnom i konzervativnom promjenom društva, izrasta i sve više postaje, kroz mnoge članke, izjave i brojne javne nastupe, simbolom otvorenog i neprikrivenog otpora svim oblicima kvaziznanstvene revizije događaja, rezultata narodne borbe za slobodu, društvenog progresa, života dostojnog čovjeka. Tako je iz njegovog pera potekla rijeka članaka koja teče sve do današnjih dana. Uz brojne intervjue o ratnim zbivanjima, ali i današnjici, brutalno razobličava sve one snage koje danas uporno pokušavaju dokazati nedokazivo: da je antifašistička NOB-a i poslijeratna socijalistička izgradnja, samo zato što su je vodili komunisti, „totalitarni režim“, te ih patološki izjednačiti s naci-fašističkim, zločinačkim totalitarnim režimima.
Svojom izrazitom osobnošću i neformalnim pristupom izražavanja svog protesta na sramni odnos društva prema prošlosti, ali jednako tako i na trenutna društvena zbivanja, služeći se postupcima na granici ekscesa, navlači gnjev mnogih – od razularenih profašista do poltroniziranih intelektualaca koji su do jučer slovili progresivnima. Tako je u tom novom režiranju svojih igrokaza ubadao duboko i bolno, gotovo iznenadio zgranute redare i uzvanike, između ostalog na obilježavanju 71. godišnjice osnivanja Prve narodne vlade federalne Hrvatske u Splitu, na Narodnom trgu – Pjaci, govoreći u ime Društva „Josip Broz Tito“ je izjavio: „U to vrijeme Split je imao 40.000 stanovnika, a 15.000 ih je bilo u partizanima. Kad nas danas vidim ovdje, znam da ovo nije slavlje, već – komemoracija!“
Na Dan oslobođenja Splita od fašizma, 25. 10. 1944., flomasterom je upisao dan na štandarcu na kojem su naznačeni svi značajni datumi grada, zaradivši gotovo policijsku intervenciju. Za medije izjavio: „Bez ikakve patetike, Split je bio grad heroj! Dani Narodnooslobodilačke borbe u Splitu najslavniji su dani njegova dva milenija duge povijesti, a troipolgodišnja patnja njegovih stanovnika jednaka je epidemijama kuge u minulim stoljećima… Ne mislim da je moja uloga u NOB-u bila herojska, bio sam samo mali kotačić u tom sistemu, no ipak sam ponosan na držanje sebe i svojih drugova pred fašističkim mučiteljima koji od nas nisu izvukli ni rič. Nisu nas slomili. Nikoga više nema. A i ja sam pred zidom. Bili smo uspravna generacija ponosne mladosti. Sanjara. Genetski incident evolucije.“
Split 20. 07. 2018.
Gradska organizacija SRP-a Split