11. i 12. srpnja, održat će se sastanak čelnika država i vlada članica NATO-a u Bruxellesu u Belgiji s opanom agendom na štetu naroda.
Ovakvi prethodni sastanci na vrhu korišteni su u svrhu predstavljanja novih reakcionarnih politika i pozivanju novih članica u NATO. Proteklih godina, NATO je pokrenuo stvaranje multi-vojnih formacija oko Rusije, nove imperijalističke korpuse za brzu intervenciju, i krenuo je u intenzivniju suradnju s EU, unatoč neslaganja SAD-a i EU o izdvajanju 2% BDP-a svake zemlje članice za vojni budžet. Prošlogodišnji sastanak poklopio se s kontroverznim uključivanjem Crne Gore u Savez protivno volji javnog mnijenja u Crnoj Gori, dok je na marginama iskazana namjera proširivanja euroatlantske kontrole nad Zapadnim Balkanom i Crnim morem, čime se utire put ulasku u NATO Makedoniji, kao i Ukrajini i Gruziji. Dogovor grčke i makedonske vlade koristi se kao svojevrsna ulaznica za integraciju Makedonije, čime se promiču opasni EU-NATO planovi na Balkanu.
Od raspada Sovjetskog Saveza, NATO se konstantno širio u Evropi i izvan nje, što je, suprotno njihovim tvrdnjama o stvaranju stabilnosti, dovelo do produbljivanja razlika između imperijalističkih država ohrabrilo i olakšalo NATO-vim graničnim državama, bile punopravne članice ili ne, sve češće provođenje nepopularnih mjera. Pro-NATO vladama omogućene su političke opcije koje potpiruju etničke sukobe, kako na Balkanu, tako i u Baltičkim državama, Ukrajini ili Gruziji, koje služe monopolističkim interesima, a sve u svrhu kontrole energetskih resursa, njihovog transporta i tržišta.
NATO članice nedavno su se obavezale na trošenje 20% svog obrambenog proračunskog budžeta na nabavu vojnih vozila, letjelica i ostale krupne opreme, što pruža znatan izvor prihoda monopolistima. Nedavno proglašenje Kolumbije NATO-vim „globalnim partnerom“ ne implicira samo osnaživanje američke prisutnosti u Južnoj Americi, već i mnogobrojne ekonomske prilike za monopoliziranje tržišta Južne i Centralne Amerike.
Trenutno je uočljivo ozbiljno nadmetanje unutar samog imperijalističkog saveza, što je najuočljivije kroz početak trgovinskog rata između SAD-a i ostalih članica organizacije. U tom kontekstu, pojačana militarizacija EU kroz „Zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku“ (CSDP) i „Međunarodnu strategiju“ nagovješćuje opasne planove, kao što su „Stalna strukturirana suradnja“ (PESCO), „Evropska intervencijska inicijativa“ (EI2) i, takozvana, „Vojna mobilnost“, u okviru suradnje s NATO, no odvojeno će i nezavisno pomagati EU imperijalistima u provođenju njihovih interesa na afričkom kontinentu i Bliskom istoku, kao specifičnim ciljevima vojnog angažmana EU i njenih država-članica.
U svjetlu ovakvog razvoja događaja, postaje jasno kako savezi imperijalista postaju sve nestabilniji i ne mogu biti trajni, a baza kapitalističkog sustava postaje sve reakcionarnija i opasnija. Često ponavljani buržujski mit o EU kao mirovnom projektu u stvarnosti se pokazao kao sušta suprotnost.
Ojačajmo borbu protiv imperijalističkog rata, EU, NATO-a i svih imperijalističkih saveznika! Okončajmo sistem eksploatacije koji stvara ratove, krize, izbjeglice i eksploataciju!
Živio socijalizam!