4. X. 1926. – 9. VI. 2018.

U Puli je u subotu 9. lipnja prestalo kucati srce blagog, tolerantnog, na svoj način duhovitog i nadasve poštenog čovjeka Luke Radanovića.

Luka je rođen u malom bosanskom selu Brda, kraj Drvara, odakle je pješačio nekoliko kilometara do najbliže škole. U 13-oj godini napušta rodni kraj i odlazi u Vojvodinu na naukovanje trgovačkog zanata.

Nije teško zaključiti da mu se djetinjstvo nije uvelike razlikovalo od onoga svojih vršnjaka u ratom zahvaćenom okruženju, gdje je u najranijoj mladosti osjetio sva stradanja koja rat donosi, daleko od rodnog kraja ne znajući što je s njegovima najbližnjima, za koje je tek nakon rata saznao da su preživjeli. Nije teško shvatiti da su upravo takvi uvjeti života, uz ratna zbivanja koja su uslijedila, odigrali ključnu ulogu u formiranju i izgradnji njegove ličnosti.

Nakon teškog šegrtovanja, za vrijeme II. svjetskog rata 1945. godine, kao 17-o godišnjak pridružio se partizanima s kojima je učestvovao u završnim operacijama oslobađanja zemlje.

Nakon rata nije se demobilizirao. Ostao je u JA, završio Pomorsku akademiju u Splitu, a 50-ih godina dolazi na službovanje na Brijune. Od tada pa nadalje živi u Puli gdje je zasnovao obitelj.

Tektonski društveni procesi, nakon kontrarevolucije 90-ih, koji ruše sve one vrijednosti u čijem stvaranju je i Luka dao svoj doprinos izgrađujući život dostojan čovjeka, potresli su i njega, ali ga nisu pokolebali niti poljuljali u uvjerenju o potrebi prevazilaženja nastale situacije. Stoga je bila sasvim očekivana i prirodna njegova odluka, da pristupi pulskom ogranku Društva Josip Broz Tito i Gradskoj organizaciji Socijalističke radničke partije od samog njihovog osnivanja.

Slava i hvala drugu Luki Radanoviću!