Početkom ratne 1943. na području Dalmacije, velikoj njemačkoj vojsci suprotstavljalo se 13 dalmatinskih brigade od kojih su formirane četiri divizije: 9., 19., 20. i 26. divizija. Naredbom vrhovnog komandanta Tita od 7.listopada 1943. godine, od divizija je formirana snažna partizanska formacija – 8. dalmatinski korpus, kasnije proglašen udarnim, s čijim se slavnim borbenim putem ponose svi dalmatinski partizani.
8. korpus, s komandantom Vickom Krstulovićem, imao je četiri divizije i 12 partizanskih odreda s ukupno 13.049 boraca, da bi do kraja rata narastao na 48.183 borca te je u svom sastavu privremeno imao, u organizacijskom i operativnom pogledu, i mornaricu NOV Jugoslavije.
Uspješno je djelovao na širem području Dalmacije, Like, Hercegovine i priobalja u borbi s dobro opremljenim njemačkim divizijama te ustaško-domobranskim i četničkim snagama. Početkom 1944. godine, sudjeluje u obrani Visa, a za postignute uspjehe pri oslobađanju Knina i cijele Dalmacije od fašističkih okupatora, kao i šireg područja Mostara, 8. korpus je pohvaljen od vrhovnog komandanta, maršala Josipa Broza Tita, te ulazi u sastav 4. armije.
Naredbom Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita od 7. rujna i smotrom 1. dalmatinske proleterske brigade na viškoj obali 12. rujna 1944., kada je Tito izgovorio poznato “Tuđe nećemo – svoje ne damo!”, započinje žestoka ofanziva partizana u oslobađanju Dalmacije i sjevera zemlje čiju glavninu čine borci 8. dalmatinskog korpusa.
Korpus je, u toku tri mjeseca teških i krvavih borbi, oslobodio Dalmaciju od okupatora i njihovih slugu. U prvoj fazi, oslobođeni su otoci uz učešće Mornarice NOVJ koja je imala 500 boraca, a akcijama 26. divizije, prometnice i veći gradovi. Tako je 18. 10. oslobođen Dubrovnik, 22. 10. Makarska, 26. 10. Split, zatim 3. 11. Šibenik i Trogir, kao i sva mjesta Dalmatinske Zagore te, konačno, velikom bitkom i Knin 3. 12. 1944.
Jedna od najžešćih i najkrvavijih bitaka u II. svjetskom ratu je završna, „Kninska operacija” koja je trajala od 25. 11. – 5. 12. 1944., a kojom je skršen otpor njemačkog 15. brdskog armijskog korpusa. Bio je to strašan sraz vojski na malom prostoru: 45.000 neprijateljskih snaga (14.000 Nijemaca, 12.500 ustaša i 5.000 četnika popa Đuića) nasuprot 32.000 partizanskih boraca koje je vodio general Petar Drapšin.
Ovom operacijom, 8. korpus se pokazao sposobnim tući elitne njemačke snage, obilno potpomognute ustaško-četničkima, koje su bile potpuno razbijene i uništene, a njemački generali iznenađeni spretnošću vođenja operacija velikih razmjera partizanskog vodstva. Tako u svom izvještaju o Kninskoj bitci, glavni njemački komandant Grupe armija „E”, feldmaršal A. von Lohr, kaže: „Borbe u rajonu Knina, po jačini ljudstva kao i dobrom rukovođenju od strane neprijatelja, izgubile su karakter vođenja rata protiv bandi. Neprijatelj u neposrednoj borbi se može usporediti s regularnim jedinicama…“
O žestini sukoba, neprijatelju koji se nije htio povući već se branio do posljednjeg, ukazuje na snažni otpor okupatora s brojnim ljudstvom i znatnom vojnom tehnikom, govori i broj od 6.555 poginulih i 4.285 zarobljenih neprijatelja, dakle 10.850 izbačenih iz stroja te 1.191 poginulih, 2.439 ranjenih i 126 nestalih partizana. Nakon teškog poraza, ova njemačka formacija je brisana s popisa jedinica Wehrmachta.
Ovom velikom pobjedom, ali i velikim žrtvama, dalmatinski partizani, borci 8. korpusa, dali su značajan doprinos oslobođenju zemlje i ukupnoj pobjedi Antifašističke koalicije u II. svjetskom ratu, na što s pravom mogu biti ponosni.
Daljnje oslobađanje priobalja je nastavljeno završnom Riječko-tršćanskom operacijom dok je dio jedinica vodio borbe u Sloveniji i završetak rata dočekao u području Koruške – Celovac (Austrija).
Borci, antifašisti i mnogi građani Splita i Dalmacije poručuju da ih nikada nećemo zaboraviti, neka im je vječna slava i veliko hvala !
Vlast u RH i ovom prigodom pozivamo da se drži vlastitog Ustava, prestane s omalovažavanjem i umanjivanjem rezultata i značaja Narodnooslobodilačke borbe naroda protiv fašizma te spriječi daljnju eskalaciju fašizacije društva.
Upravo smo ovih dana svjedoci novog vala histeričnog napada desnice na sve što je progresivno i partizansko, a potaknute presudom Haškog tribunala BiH šestorici. Time još više pokazuju koliko je radi navodnog „mira u kući“, na tragu Tuđmanove „pomirbe“, političarima omilila tvrdnja da je „domovinski rat – nastavak antifašističke borbe“ zapravo obična politikantska podvala borcima NOB-a, a što potvrđuje preko 3.300 srušenih spomenika NOB-a za koje nitko nije odgovarao pa ni poznati počinitelji a što se i do danas slobodno čini nesmiljenom žestinom; uklonjena imena ulica, trgova i dr. po ličnostima i događajima iz NOB-a kao i nedavno uklonjenog imena trga u Zagrebu po svjetski priznatom vođi antifašističkog pokreta – Titu; diskriminacija boraca NOB-a zbog umanjenih prava i mirovina; revanšističke revizije povijesti koju bi poraženi htjeli „popravljati“; nekorigirani školski udžbenici povijesti u kojima su borci kriminalno i uvredljivo prikazani; izbjegavanje službenog obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom, skrivajući se iza Dana Evrope; odbijanje potpisivanja UN Rezolucije o zabrani propagiranja nacizma… Dakle, sve ovo i mnogo drugog još uvijek ukazuje na sramotni odnos hrvatskih vlasti prema svojoj nedavnoj prošlosti i ljudima koji zaslužuju duboko poštovanje.
Split, 4. 12. 2017.
predsjednik GO SRP-a Split
Ranko Adorić, dipl.ing.