U Zagrebu je 24.10.2016. održana tribina “Demokracija u Hrvatskoj – fašizam i antifašizam” u organizaciji ZUABA-e Zagreb i MO-a SDP-a Maksimir. Moderator je bio Stjepan Šafran, potpredsjednik ZUABA-e Zagreb i član SRP-a, a uvodničari Orsat Miljenić, bivši ministar pravosuđa u SDP-ovoj vladi, i Franjo Habulin, predsjednik SABA-e Republike Hrvatske.
Članovi SRP-a su aktivno sudjelovali na tribini, za riječ su se javila četiri naša člana. U ime Foruma radnika SRP-a, Vesna Konigsknecht je postavila pitanje o odnosu kapitalizma i fašizma:
Svjedočimo uzletu fašizma u vrlo različitim društvima; od bogatog sjevera (Danska) do siromašnog juga (Grčka), od Mađarske i Poljske (koje su bile u Istočnom bloku i novije su članice EU) do Francuske i Njemačke (koje su osnivačice EZ, odn. EU). Ako fašizam jača u tako različitim društvima onda moramo potražiti neki zajednički nazivnik, mora postojati nešto što ga hrani.
Osnovna napetost u kapitalističkim društvima je napetost između rada i kapitala, a koja se najčešće definira kao “društveni rad, a privatno prisvajanje”. Kapital želi održati takvo stanje i k tome traži što jeftiniju radnu snagu, a radnici žele biti što bolje plaćeni za svoj rad i, u konačnici, izboriti pravedniji sustav. Da bi oslabila poziciju radnika i umanjila snagu njihovih zahtjeva, odnosno da bi razbila jedinstvo radničke klase, kapitalistička društva pribjegavaju pričama o nacionalnom jedinstvu, potiču uvjerenje da je nacionalna pripadnost od presudne važnosti, inzistiraju na različitosti od drugih naroda. Kad napetosti narastu u krizama, do eskalacije ne dolazi tamo gdje bi trebalo – na području suprotstavljenih interesa rada i kapitala, nego tamo gdje je napetost premještena – u području nacionalizma. Eskalacija nacionalizma vodi do agresivnog nacionalizma, šovinizma, ksenofobije… i, u konačnici, do fašizma. Fašizam se u kapitalizmu ne događa slučajno, on je posljedica načina funkcioniranja kapitalizma i njegove želje da pod bilo koju cijenu razbije jedinstvo radništva. Zato se valja složiti s Maxom Horkheimerom: “Tko ne želi govoriti o kapitalizmu, neka šuti o fašizmu”.
Zanima nas stav SDP-a po tom pitanju. Da li će SDP promijeniti smjer ili će ostati na pozicijama centra, u posljednje vrijeme više desnog nego lijevog, jer ako se SDP ne vrati onome što bi socijaldemokracija trebala biti, ako se zajedno s drugim lijevim strankama i organizacijama ne počne jasno zauzimati za radništvo, radnička prava i jedinstvo radničke klase, onda je bitka protiv fašizacije hrvatskog društva unaprijed izgubljena.
Orsat Miljenić se nije složio s konstatacijom da je SDP skliznuo prema desnom centru, ali se složio s potrebom zajedničke borbe za radnička prava kao i s potrebom suradnje svih lijevih snaga, od SDP-a i SRP-a do sindikata.
Kako je spremnost na suradnju sa SRP-om ponovio i nakon javljanja Miše Mrvoša, Dragica Lovreković je predložila da se ta spremnost realizira tako što će se članovi SDP-a uključiti u obranu imena Trga maršala Tita, potpisati peticiju kojom se to traži i aktivno sudjelovati i u drugima akcijama koje pokreću Antifašisti ili SRP, a kojima pokazujemo postojanje i snagu lijeve opcije u Zagrebu.
Iako na neka pitanja Vladimira Kapuralina nismo dobili odgovor i iako je ton na tribini u nekoliko navrata više podsjećao na predizbornu kampanju nego na tribinu o fašizmu i antifašizmu, glavno pitanje koje je ostalo otvoreno je pitanje vraćanja SDP-a ljevici i otvorenost za suradnju s drugim lijevim snagama u društvu.
Lako je obećati, u narednom ćemo periodu vidjeti da li će ta deklarativna spremnost biti potvrđena nekim zajedničkim akcijama.
Forum radnika SRP-a
Vesna Konigshnecht