Da se nikad ne zaboravi!

Jedna od najvećih i najkrvavijih bitaka u 2. svjetskom ratu na jugoslavenskom prostoru, koja se odigrala od polovine maja do 15. juna 1943. g. na širem području rijeke Sutjeske, još je jedna u nizu neprijateljskih ofenziva, ovom bitkom peta, kojom  su fašistički okupatori nastojali uništiti vodstvo pokreta i glavninu partizanskih snaga, a koju su označili kao „Operacija Schwarz“.

Bitka je to 127.000 dobro naoružanih i odmornih, za brdske uvjete izvježbanih, njemačkih, talijanskih i bugarskih vojnika potpomognutih s ustaško-četničkim snagama držeći u okruženju Vrhovni štab i jedinice NOV i POJ koje su, skupa s gotovo 4.000 ranjenih i bolesnih Centralne bolnice, činili oko 19.700 boraca.

Borbe su bile iznimno žestoke jer je neprijatelj dobio naredbu „…da ni jedan čovjek ne smije živ izaći iz obruča” kao i da  „bande moraju biti uništene: i to mušarci, žene i djeca. Protiv stanovništva treba postupati bezobzirno i s brutalnom oštrinom… razoriti naselja.”

Tito je, koristeći se neprijateljskim slabostima usprkos njegove izrazite nadmoći, a koji je koristio artiljeriju, tenkove pa i avijaciju, s izmorenim borcima i uz veliki broj ranjenika Centralne bolnice, uspio nadljudskim naporima probiti se iz smrtnog obruča na slobodni teritorij.

U bitci je učestvovalo 16 brigada NOV i POJ, u čijem sastavu je bilo 6 brigada iz Hrvatske s oko 8.925 partizanskih boraca od čega 5.928 iz Dalmacije: iz Splita 1.097, Šibenika 1.316, Makarske 362,  Sinja 318, Omiša 245, Metkovića i šire 231, Imotskog 170, Zadra 161, Hvara 145 itd.

Da su borbe bile žestoke, govori i podatak da je čak 19% poginulih iz redova rukovodećeg kadra. Ukupno je poginulo 7.356 boraca, što čini trećinu borbenog sastava. U junaštvu i požrtvovnosti, posebno se iskazala 2. dalmatinska brigada koja je pri proboju obruča uputila poruku Titu: „U dosadašnjim borbama izgubili smo 2/3 ljudstva, ali računajte na nas kao da smo u punom sastavu!“ Dalmatinci su podnijeli i najveće žrtve s 2.908 poginulih boraca od 4.105 iz Hrvatske kao i 597 partizanki, što je nezabilježeni primjer gubitaka žena-boraca u historiji ratovanja. Glad, veliki gubici, ekstremni fizički napori i umor te neprekidne teške borbe nisu slomile visoki moral i borbenost jedinica NOVJ koje je i neprijatelj, glavnokomandujući general Rudolf Luters, u svom izvještaju pohvalio „komunističke pobunjenike“ kao „dobro organizirane, vješto vođene i s borbenim moralom koji izaziva čuđenje!“

Veliki broj boraca je za izuzetnu hrabrost odlikovan Ordenom narodnog heroja od čega 43 poginulih, između njih i legendarni komandant Savo Kovačević.

To je bitka kojom je neposredno rukovodio legendarni partizanski vojskovođa i vrhovni komandant Josip Broz Tito koji je tom prilikom bio i ranjen – kao jedini vojskovođa u II. svjetskom ratu koji je izravno rukovodio ratnim operacijama.

Zbog svega što se događalo tih sudbonosnih ratnih dana na prostorima kanjona Pive, Tare i Sutjeske, bitka na Sutjesci je simbol hrabrosti i nadljudske izdržljivosti, oda bespoštednom požrtvovanju u spašavanju ranjenih boraca i svog Vrhovnog komandanta. Ujedno je i prekretnica u definitivnom slamanju fašističkih okupatora na ovim prostorima.

Današnji revizionisti povijesti duboko vrijeđaju herojsku borbu partizana i brojne žrtve za slobodu svoje domovine.

Socijalistička radnička partija je u subotu, 11.06. 2016. na Tjentištu, polaganjem cvijeća i vijenaca na spomen obilježja odala dužno poštovanje herojima Sutjeske.

Neka im je vječna slava i hvala!

Split, 11.06.2016.

Predsjednik Gradske organizacije Split

Ranko Adorić, dipl.ing.