Dragi drugovi,

Čast mi je i zadovoljstvo pozdraviti vas u ime Socijalističke radničke partije Hrvatske, u ime Koordinacije komunističkih i radničkih partija s jugoslavenskog prostora i u svoje osobno ime. Našim domaćinima,  Komunističkoj partiji Grčke, upućujem izraze zahvalnosti za organizaciju ovog skupa koji nam omogućuje da iznesemo svoja razmišljanja o aktualnoj situaciji i da zajedničkim snagama doprinesemo rješavanju problema koji nas okružuju.

Na početku XXI. stoljeća, usprkos enormnom razvoju tehnike i tehnologije koji bi trebao omogućiti dostojan život stanovnicima širom svijeta, mi smo još duboko ukopani u rovovima klasne podjele. Razlike između onih koji imaju previše i onih koji nemaju dovoljno za dostojan život danas su veće nego na početku XX. Stoljeća. Posljedica je to hegemonije svjetskih centara moći predvođenih SAD-om, EU i NATO-om nad svima koji ne prihvaćaju njihovu imperijalnu dominaciju.

Balkan, Mediteran, a time i Evropa, okruženi su permanentnim ratnim sukobima koji su počeli na njenom tlu u obliku secesionističkih ratova u bivšoj SFR Jugoslaviji 90-ih godina prošlog stoljeća, a koji su kulminirali 1999. godine NATO agresijom na tada SRJ, a zaključeni presedanom otimanja dijela teritorija Srbiji 2008. godine u obliku protektorata Kosovo. Osim toga, dogodio se niz agresija na Irak, Afganistan, Libiju, Siriju, a izvršen je i državni udar u Ukrajini od strane nacističkih organizacija direktno podržanih od Amerike i zapada.

Za sve te intervencije značajan je neselektivni odabir živih ciljeva, odnosno rastući udio civilnih žrtava u odnosu na vojne i velika infrastrukturna razaranja, koje agresori eufemistički nazivaju “kolateralnim žrtvama i štetama”. Spomenuti treba i povremenu apsurdnu upotrebu oružja i municije s osiromašenim uranom čime se prostor kontaminira na dugi vremenski period. To determinira kapitalizam kao destruktivni poredak.

Sve te agresije ostavile su iza sebe enormna civilna stradanja i infrastrukturna razaranja koja su nagnala milijune ljudi da napuste svoje domove i pokušaju naći spas u emigraciji. Ogroman broj njih je na tom putu stradao dok je većina preživjelih upotrijebljena u određenom vremenskom trenutku za proizvodnju najveće izbjegličke krize u Evropi kojom se politički manipuliralo sve dok Njemačka privreda nije popunila svoje potrebe za jeftinom radnom snagom, a dalje se koristi za političku trgovinu i ustupke.

Radikalna desnica u usponu je na cijelom kontinentu, ali ju države „stare Evrope“ nastoje držati pod kontrolom, u granicama koje ne ruše institucije sistema. Dok je onom drugom njenom krilu, neobuzdanom, bez granica tolerancija prepušteno da djeluje na prostoru novoprimljenih, nekadašnjih socijalističkih država: Poljskoj, Madžarskoj, baltičkim državama, Rumunjskoj i, nažalost, Hrvatskoj. Izbjeglička kriza  dobro je došla ekstremnoj i nacionalističkoj desnici da ojača svoj utjecaj.

Potrebno je istaknuti dva sukoba koja su u ovom trenutku posebna prijetnja za mir u Evropi i svijetu. To je nedovršeni sukob nakon državnog udara u Ukrajini kojeg su izvele skupine eksplicitno nacističke orijentacije. Ta činjenica ne smeta predstavnike tzv. demokracije, a to se odnosi na Ameriku, EU i NATO, da te snage podržavaju, generiraju i alimentiraju. Drugi je dugotrajni brutalni rat u Siriji,u kojemu je odlučna i efikasna potpora Rusije legitimnoj sirijskoj vlasti i njenim oružanim snagama spriječila imperijalne moćnike da instaliraju svoje marionete i ovladaju teritorijem.

Intervencije i agresije kojima danas svjedočimo derivirale su iz tektonskih društveno političkih promjena 90-ih godina prošlog stoljeća.

Parametri po kojima se intervencije i agresije nakon 90-ih godina razlikuju od onih prije tog perioda su više nego očiti. SAD i dalje određuju gdje, protiv koga, kada i zašto intervenirati i u tim intervencijama imaju glavnu ulogu, ali one više nisu same; cilj im je dio tereta vođenja rata i ljudskih žrtava prebaciti na svoje saveznike i domaće marionete. A novu dimenziju predstavlja i uključivanje subjekata poput NATO i EU. Tokom cijelog tog perioda obezvrijeđena je uloga UN i ona je supstituirana NATO savezom. Brutalnu intervenciju u Libiji, kojom prilikom je uništena jedna socijalno uređena država, su formalno omogućili UN, čime su od subjekta mira postali subjektom agresije, svrstavši se uz agresora.

Već smo spomenuli jačanje radikalne desnice u Evropi. Ta je pojava postala dio svakodnevnice i u Hrvatskoj. I dok se ona u nekim evropskim zemljama pojavila kao odgovor na izbjegličku krizu i migracijske tokove ili kao izraz nezadovoljstva vazalnim odnosom matičnih država u odnosu prema Americi, u Hrvatskoj ima potpuno različito ishodište.

U Hrvatskoj afirmacija radikalne klerofašističke desnice nije posljedica protoka izbjeglica, on je protekao uglavnom bez većih potresa, nego je posljedica promjene vlasti. U hrvatskoj su u novembru 2015. godine održani parlamentarni izbori na kojima je dotadašnju liberalnu vladu istisnula tijesna većina sastavljena od desnice, krajnje desnice i jedne novonastale heterogene skupine. Ta vlada osim što od samog osnivanja pokazuje znakove permanentne nestabilnosti, ostat će zapamćena po reafirmaciji fašističke ideje, odnosno njene hrvatske inačice – ustaštva.

Pojava je prisutna u svim područjima ljudske djelatnosti: politici, društvenim djelatnostima, sportu, kulturi, obrazovanju, katoličkoj crkvi, vladinim institucijama i ostalom. Izvršena je revizija povijesti i izmjena teza. Pobjednici u antifašističkoj borbi u II. svjetskom ratu postali su gubitnici, a poražene ustaške marionetske podaničke snage pozitivci. Partizanska vojska i vrhovni komandant Tito proglašavaju se zločincima, a poslijeratna socijalistička Jugoslavija na čelu s Komunističkom partijom se također proglašava zločinačkom i to od strane same predsjednice države.

Na međunarodnim sportskim utakmicama masovno se izvikuju ustaške parole u prisustvu kompletnog državnog vrha koji ne reagira.

Pojava je uzela toliko maha da nije ostala nezapažena niti izvan granica Hrvatske. O tome pišu i svjetski mediji poput „Der Spiegela“ i „Foreign policy“, a Hrvatska je zbog takvog ponašanja ukorena i od svojih gospodara.

U takvim okolnostima djeluje Socijalistička radnička partija, kao jedini organizirani politički subjekt autentične ljevice u Hrvatskoj.

Uvjereni smo da će i izlaganja ostalih sudionika konferencije ukazati na probleme s kojima se naše partije susreću i da ćemo iz tih činjenica odrediti pravce naših budućih djelovanja, a ono mora biti usmjereno ka jačanju međusobne suradnje. Za početak, raduje me da vas mogu obavijestiti da na području nekadašnje Jugoslavije od 2011. godine djeluje koordinacija komunističkih i radničkih partija koju trenutno čine po jedna partija iz svake nekadašnje republike.

Da rezimiramo…

Mi koji smo se ovdje okupili, mi razumijemo uzroke ove izbjegličke krize i svake krize, agresije, rata… To je kapitalizam. Budimo precizni: kada osuđujemo SAD, EU, NATO… mi osuđujemo kapitalizam, SVAKI kapitalizam.

Vidimo kako su europski političari svedeni na sluge SAD-a. S druge strane, europski političari sa sjevera odnose se prema političarima s juga (ili periferije) kao prema svojim slugama tako da su naši političari sluge slugu, a iznad svih je bog, moćni bog zvan profit.

Svi vidimo da desnica diže glavu (i ruku, na fašistički način). U Hrvatskoj svjedočimo marginalizaciji i demonizaciji ljevice.

Ali, ne zaboravimo, mi imamo moćnu bazu – radničku klasu.

Zato se SRP reorganizirao i počeo rad na novom projektu podizanja svijesti radničke klase. Forum radnika SRP-a započeo je izradu Radničkog leksikona u kojemu ćemo pokušati objasniti, jednostavnim riječima, neke termine, izraze i situacije s kojima se radnici susreću, a mi ih želimo razjasniti iz perspektive interesa radničke klase. Što je državni proračun, što znači kada političari obećavaju povoljnu investicijsku klimu, što su posljedice deregulacije i fleksibilizacije tržišta radne snage… što to znači radnicima u njihovoj svakodnevnici? Dogovaramo susrete s njima da razgovaramo o ovim i drugim temama, da kanaliziramo njihovo razumijevanje kapitalističkog svijeta u kojem rade. Nadamo se da ćemo tako ohrabriti mlađe radnike da nam se pridruže. Da se uključe u klasnu borbu!

Izlaganje pripremili Vladimir Kapuralin i Vesna Königsknecht