Zagreb, 19. 08. 2015.
Ovih dana svjedoci smo jednog tužnog događaja – smrti mladog stručnjaka koji je svoju pamet želio unovčiti van granica Lijepe naše kako bi olakšao život sebi i svojoj obitelji, na što su, uostalom, prisiljene i stotine tisuća drugih građana Hrvatske – što oružjem prognani, što za kruhom izgnani.
Otišao je trbuhom za kruhom inženjer u čije je školovanje Hrvatska uložila više od 100.000 $. Primoran je otišao služiti tuđinu jer u pokorenoj i porobljenoj domovini za njega nije bilo mjesta.
Otišao je trbuhom za kruhom i platio glavom. Proizlazi da je bio predmet ucjene.
Naivne su, a prije bih rekao lažne, za medije izjave za javnost i političara i vojnih stratega da je njegova otmica slučajnost: da je to trebao biti Francuz, da otmičari nisu znali ni gdje je Hrvatska, ni što je to Hrvat. Da i nisu znali oni koji ga oteše, dobro su to znali oni koji ga osudiše.
Ne podcjenjujmo iračke Sadamove generale koji su vodeće ličnosti u ISIL-u. Znaju oni jako dobro tko im je od mirne zemlje stvorio zemlju očaja i ruševina u kojoj gine, što na jednoj, a što na drugoj strani, na stotine civila i vojnika dnevno, a milioni su uslijed rata morali napustiti svoja ognjišta i da taj proces traje od američkog napada 1991. pa 2003. do danas. Pribjegli su oni načinu ratovanja prvih plemenskih ratova, do japanskih kamikaza. Stavili su i oni vjeru u funkciju rata. Pa zar to nismo i mi radili u našem građanskom ratu? Patrijarh Pavle prima Arkana u generalskoj uniformi, a u našoj gotovo svakoj brigadi instaliran je svećenik da ubojicu rastereti grijeha.
Znali su i Francuzi koji Tomislava poslaše u Egipat. Nije u to područje išao Francuz ili je išao samo poneki Francuz. Poslao je on Hrvata. Nije Francuz prihvatio otkup. A zašto bi ga prihvatio? Pa nije Tomislav njihov. On je samo roba koje na tržištu rada ima u izobilju pa je njezina cijena bitno niža od tražene cijene ucjenjivača.
Stručnjaci za terorizam ocjenjuju Hrvate kao „zarobljenike male vrijednosti za otmičare“, a da otimanje državljana Amerike, Britanije, Njemačke, Francuske šalje i političku poruku. U ovom drugom duboko se varaju. I oni i Hrvatske vlasti pokušavaju sakriti upravo tu istinu. Otmica i pogubljenje Tomislava Salopeka upravo nosi tu političku poruku koja, pretpostavljam, glasi: „Gospodo Hrvati, vi ste s nama u ratu.Vi ste članovi NATO pakta. Vi šaljete svoju vojsku gdje NATO kaže. NATO-va tajnica je vaša predsjednica. Vi obučavate naše protivnike. Vi to morate platiti – Tomislav je prvi.“
Zato sam osobno, a i SRP programski, bio i sada sam energičan protivnik bilo koje blokovske pripadnosti, a najmanje bloka koji su stvorile SAD – države koje su od 1945. g. stalno u ratu. Žive od rata provodeći u svijetu svoju volju. Pa ta je zemlja ratovala:
1. od 1945. do 1946. s Kinom;
2. od 1950. do 1953. s Korejom;
3. od 1950. do 1953. s Kinom;
4. 1954. napala je Guatemalu;
5. 1958.godine izvršila je agresiju na Indoneziju;
6. 1959. do 1960. g. bila je u ratu s Kubom;
7. 1960. ponovno je izvršila bombardiranje i napad na Guatemalu;
8. 1964. g. bombadirala je Kongo;
9.1964. godine izvršila je napad na Peru;
10. 1964. do 1973. SAD su ratovale u Laosu;
11. 1961. do 1973. – 14 godina vodile su rat u Vijetnamu;
12. 1969. do 1970 . ratuju u Kambodži;
13. 1967. do 1969. po treći put ratuju u Guatemali;
14. 1980. napale su El Salvador;
15. iste 1980. napale su Nikaragvu;
16. 1983. g. vrše napad na Granadu;
17. 1983. i 1984. izvršile su napad na Libanon;
18. 1986. napale su Libiju;
19. 1987. napale su Iran;
20. 1989. okupirale su Panamu;
21. 1991. g. napale su Irak;
22. 1993. ratuju u Somaliji;
23. 1998. napale su Sudan;
24. 1998. napale su Afganistan;
25. 1999. g. zajedno s 19 zemalja bombardirale su Jugoslaviju;
26. 2001. ponovno ulaze u rat – u Afganistanu;
27. 2003. ponovno ulaze u rat u Iraku;
28. 2011. g. bombardiraju Libiju;
29. 2012. g. otvaraju rat u Siriji.
Iz iznijetog se vidi tko je opasnost za svijet. To su SAD i NATO. Nije to Al-Kaida koju je stvorio SAD pa se ista okrenula protiv njega. Nisu to ni Mudžahedini, Sirija, Irak, Afganistan,ISIL… Libija koja je razorena samo zato što je u njoj narod zahvaljujući jednom „čudaku“ – vođi živio bolje od tog Amerikanca jer je imao besplatno školstvo i zdravstvo; završeni školarac je, ako nema posla, dobivao plaću početnika sve vrijeme dok se za njega ne nađe posao; gorivo za automobile bilo je badava, a kruh za četveročlanu obitelj za mjesec dana stajao je 70 lipa. Da! 70 lipa. Zato je mijenjan režim u Libiji, a sada imamo stotine tisuća bijednika koji se utapaju u Sredozemnom moru bježeći u EU. Zašto na teret nama? S pravom i nama jer mi smo članica te zloglasne organizacije koja je to proizvela. A zašto ne i SAD? On je daleko. Ne nije daleko! Pa on je taj čitav izbjeglički problem proizveo da se „stara usidjelica Evropa“ bavi s njim i da glave gube Tomislavi ni krivi ni dužni.
predsjednik GO SRP-a Zagreb
G. Maričić