SOCIJALISTIČKA RADNIČKA PARTIJA HRVATSKE

Gradska organizacija Zagreb

Tratinska 27

Zagreb 28. 3. 2015.

Gospođo Predsjednice,

Socijalistička radnička partija (SRP) grada Zagreba na svojoj sjednici održanoj 25. 3. 2015. g. osudila je Vaš čin uklanjanja biste Josipa Broza –Tita iz ureda rezidencije koju je dao postaviti bivši predsjednik Franjo Tuđman.

Vaše obrazloženje da ste izvršili vaše predizborno obećanje vašim biračima stoji, ali je u suprotnosti s predizbornim obećanjem i zakletvom da ćete služiti svim građanima i biti predsjednica svih građana Republike Hrvatske.Ta bista je stajala tamo za vrijeme predsjednika F. Tuđmana, S. Mesića i I.  Josipovića iz čega proizlazi da građanima koji su im svojim glasom ukazali povjerenje nije smetala što tamo stoji.

Kako shvatiti uklanjanje biste do pogodovanje dijelu građana R. Hrvatske koji sustavno od  1990. g.  (od kada je Hrvatska i formalno suverena i samostalna zemlja u kojoj se ponovno instalirao kapitalizam i uveo, njemu primjeren, ekonomski, socijalni i politički poredak) blati i iskrivljuje najsvjetlije razdoblje povijesti ovog naroda? Kako shvatiti uklanjanje biste iz prostorija u kojima, po predizbornom obećanju, nećete boraviti?

Hrvatska je kao država, prvi put nakon ranog srednjeg vijeka, stvorena u narodnooslobodilačkoj i antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu (ZAVNOH 8. – 9. 5. 1944. g.) kao država s himnom „Lijepa naša domovino“ i grbom sa šahovskim poljima i crvenom zvijezdom doista postojala i u federativnoj Jugoslaviji kao ravnopravna članica.

Unatoč instaliranoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj na čelu s Antom Pavelićem (priznao je samo Vatikan), koja se pridružila fašističkoj osovini i zajedno s Nijemcima,Talijanima, Četnicima i dr. u četverogodišnjem ratu na prostorima bivše Jugoslavije poubijala više od milijun nedužnih ljudi, zaslugom Tita, Komunističke partije i partizanskog oslobodilačkog antifašističkog pokreta,Hrvatska je iz rata izašla s pripojenom Istrom, bivšom riječkom republikom, povraćenim priobalnim teritorijem do Splita i svim otocima te dijelom Međimurja i Srijema. Iako je NDH bila fašistička tvorevina, Hrvatska je doživjela tretman pobjedničke, antifašističke zemlje (a ne fašističke) nad fašizmom zahvaljujući upravo Titu, partiji i partizanskom oslobodilačkom antifašističkom pokretu.

Svrstavati Tita i sistem koji je uspostavljen u njegovo doba na ovim prostorima s totalitarnim sistemima koji su opravdano doživjeli pad je daljnje širenje neistine i laži s očitim ciljem prikrivanja pozitivnih učinaka u tom dobu.

Kao borac, znao je izvojevati pobjedu i zaustaviti osvetu pobjedničke vojske (nije bilo Dresdena, nije bilo Hirošime i Nagasakija ).

Kao vladar izabran voljom naroda srušio je poredak utemeljen na eksploataciji, političkom ugnjetavanju i nacionalnoj neravnopravnosti i stvorio društvo rada u kojem je radni čovjek bio oslobođen od eksploatacije i samovolje, omogućio mu upravljanje i odgovornost nad sredstvima za proizvodnju, život od rada i rezultata svoga rada. Iz jedne od najnerazvijenijih zemalja svijeta u 30 godina (1975. g.) vladavine digao je Jugoslaviju u srednje razvijene zemlje Evrope.

Kao slavni vođa antifašističke borbe i borac za socijalnu i ekonomsku emancipaciju čovjeka koji živi od svog rada,Tito je i na svjetskoj pozornici proširio prostore slobode i mira i nagovijestio humanije društvo u budućnosti. To mu je priznao i  „mučenik“ onog  poretka, Marko Veselica, ustvrdivši da je u komunizmu bilo bolje nego sada („Večernji list“, 9. 11. 2003.).

Kao vladar, Tito je ovim balkanskim prostorima dao u povijesti najduži period mira (45 godina nije bilo ratova).

Stvorio je pokret nesvrstanih zemalja kao protutežu tadašnjoj blokovskoj politici u svijetu (u tom periodu bilo je najmanje oružanih sukoba).

Na sahrani od njega se nije oprostio samo narod Jugoslavije. Došlo mu se zahvaliti predstavnika više od dvije trećine svijeta (predstavnici 209 zemalja, državnici, delegacije, šefovi zemalja, prinčevi i kraljevi, čak i majka Jimmyja Cartera, tadašnjeg predsjednika SAD-a; vidi knjigu „Bilo je časno živjeti s Titom“).

Gospođo predsjednice, tada je svijet o Titu rekao: „Njegova mala zemlja ima manje stanovnika od Afganistana, ali je u svojoj najnovijoj povijesti uspjela suprotstaviti se i Hitlerovu Reichu i Americi Harryja Trumana i Staljinovu Sovjetskom Savezu. Nije ni pomislila da poštuje međunarodne tajne sporazume koje su međusobno sklopili veliki pobjednici Drugog svjetskog rata. Nije se poklonila „rezolucijama“ Kominforma niti ultimatumima Moskve, slomivši tako prvi put monopolizam međunarodnog komunističkog pokreta. Odbila je da se pokori disciplini blokova i postala je motor pokreta nesvrstanih zemalja ne oklijevajući da uvijek osudi imperijalističke avanture i Istoka i Zapada pa i sovjetsku akciju u Afganistanu. A takvu praksu provodio je Tito, „Stari“, kako su ga zvali njegovi drugovi za partizanske epopeje jugoslavenskih komunista“ (odlomak iz neuništene i ne spaljene knjige sačuvane od knjigocida 1990. g. „Bilo je časno živjeti s Titom“).

Da bi se donosio objektivan sud o Titu, treba se vratiti u vrijeme u kojem je vladao i uvjete u kojim je vladao, optimalno sagledavajući činjenice na osnovu kojih donosimo odluke stavljajući na istu vagu  i ono loše i ono dobro.

No,  jedno je sigurno – Tito je neodvojiv dio antifašiste od antifašista vremena u kojem je živio i radio.

To ne znači da SRP njegovu ulogu idealizira i na nju gleda izvan realnih historijskih i društvenih prilika i zbivanja.

No, na Vama je, gospođo Predsjednice, da zaustavite, a ne da potičete (mislimo na uklanjanje i publiciranje uklanjanja biste) političke snage i pojedince koje izjednačavaju antifašiste i fašiste u smislu poistovjećivanja komunističkog i fašističkog totalitarizma te „lijevih“ i „desnih“ ekstremista i odvajanja komunista od antifašista i antifašističkog pokreta.

Vaš predizborni posjet dijelu prosvjednika invalida Domovinskog rata u Zagrebu u Savskoj 66  je razumljiv u borbi za svaki glas, ali posjet izabrane Predsjednice nezakonito organiziranom, neprijavljenom i neodobrenom skupu, ukazuje na vašu suglasnost da  se problemi ne trebaju rješavati putem zvaničnih institucija, već putem ulice.

Stoga Vas molimo da javno pozovete Šatoraše da napuste Savsku jer oni nisu problem ovog društva, jer ovo društvo je većinu dobro zbrinulo i dalje vodi brigu o njima. Problem je jedna trećina ljudi koja živi ispod socijalnog minimuma.

Vaše nepozivanje na Vašu inauguraciju Predsjednika SABA Hrvatske i micanje biste ukazuje koliko držite do antifašizma pa je razumljivo njihovo uskraćivanje pokroviteljstva proslave 70. obljetnice poraza fašizma u II. svjetskom ratu.

No to isto zaslužuju i svi dosadašnji predsjednici države i vlada koji nisu dali obnoviti, uz porušene spomenike NOB-e (akcija Oluja), ni porušenu spomen zgradu u kojoj je zasjedao ZAVNOH (u kojoj su udareni temelji i današnje hrvatske državnosti) pa čak nisu ni vratili ploču na zgradu u kojoj je donesena povijesna odluka Komunističke partije V. zemaljske konferencije o dizanju ustanka na kojoj je Tito rekao „Vidimo se u oslobođenom Beogradu“.

Oni koji se srame tog dijela povijesti našeg naroda ili je svjesno ignoriraju, ne trebaju biti tamo, a očito da ih ima. Jer kako protumačiti činjenicu da je u ovoj zemlji priznatiji domobran (vojnik fašističke NDH) od partizanskog borca NOB-a (borci NOR-a prosječno primaju mirovinu oko 900, a pripadnici hrvatske domovinske vojske –domobrani 1230 kn, podaci iz Večernjeg lista od 30. 11. 1998. g.), a ti domobrani su bili na strani fašističkih sila koje su u II. svjetskom ratu lišile života 6 milijuna Židova, 20 milijuna Rusa, 10 milijuna Kršćana i oko milijun Srba.

Gospođo predsjednice, očekujemo Vašu javnu ispriku.

Za SRP Zagreb

Gojko Maričić