U subotu, 31. studenog 2013., dan uoči referenduma za promjenu ustavnog tretmana braka kao zajednice muškarca i žene, SRP-ovci su u Zagrebu sudjelovali u maršu „Glasam protiv“, povorci građana koji su na ovaj način demonstrirali svoje nezadovoljstvo intencijama dijela populacije reakcionarnih stavova i pogleda podržanih od desnih stranaka i crkvenih struktura da interveniraju u ustavno uređenje i nametnu svim građanima svoje partikularne, vjerske vrijednosti – u konačnici šikanirajući manjine drugačije seksualne orijentacije. No, posljedice će osjetiti i drugi, a ovim događanjima trebaju biti zabrinuti svi kojima je stalo do demokracije, mira i tolerancije u društvu.

Okupljenih dvije tisuće građana blokiralo je tako promet u Ilici marširajući prema Markovom trgu gdje su otvoreno prozvali inicijatore referenduma jednako kao i one, tobože zgrožene, na vlasti. Prvi su pokazali diskriminatorno lice i organizacijske sposobnosti i tako najavili stalni angažman na tragu jačanja isprepletenog vjerskog fundamentalizma i nacionalističke euforije (pod udar dolaze ćirilično pismo, umjetna oplodnja, abortus…), a drugi su pasivno prihvatili ulogu „zabrinutih demokrata“, „proeuropskih političara“ i „ zaštitnika liberalizma“ koji su rado prigrlili mogućnost još jedne plitke kampanje i medijske promocije u službi jačanja iluzije da predstavljaju suprotnost ovima, da predstavljaju, ajme, „ljevicu“. Prije to nego da postave pitanje ustavnosti referendumskog pitanja i tako možda blokiraju inicijativu u začetku, možda i uz uštedu od 50 milijuna kuna koliko je koštala ova farsa. No, ruku na srce, farsičnost je njihovo čedo, zajedničko, čemu najbolje svjedoči derogiranje referendumskog značaja kada su naši parlamentarci spustili prag referendumskog odaziva kako bi svojedobno osigurali ulazak u Evropsku uniju, a uplašeni „izraza demokratske volje građana“ i istovremeno željni novih sinekura.

Sada i drugi pajaci kroče tom utabanom stazom, pomažući i „lijevima“ i desnima da se igraju „političkih alternativa“. U pozadini, međutim, nastavlja se rušiti sekularna država, nota bene, također ustavom definirana. Nije iznenađenje, ne nakon vjeronauka u školama, zvučnika na pročeljima crkava, krštenja u 50-tima, misnih političkih foruma i gotovo dva desetljeća svih oblika „retradicionalizacije“ društva. Svo to vrijeme procesi kapitalističke periferizacije koja proizvodi socijalnu bijedu u sve većem opsegu nezaustavljivo se nastavljaju, stvarajući materijalnu osnovu za fašizaciju kao moguću „brzu i efikasnu soluciju“. Pokreti poput ovih koji su nam priuštili sramotan referendum na tome cvjetaju.

Ali nije na odmet upozoriti na jedan detalj. Povijest se ipak ne ponavlja, kakvu bi interpretaciju sada neki ponudili, već ciklusi eksploatacije čija moguća ograničenja u obliku socijalizacije proizvodnih procesa te produbljivanja demokracije i egalitarizma valja zaustaviti pod svaku cijenu: pa i fašizma. No, za to je potrebno da iskorištavane radničke mase ne osvijeste svoju poziciju i interese, već da budu podložne iluzijama, manipulacijama i populističkim inicijativama. Takve individualce njeguju i trebaju svi koji se koriste njihovom bijedom, bilo da su na vlasti, u opoziciji, iza oltara, u kožnim foteljama… Izljevi mržnje, netrpeljivosti i slični elementi antidemokratskog i anticivilizacijskog obrasca ponašanja su produkt „poslanja“ svake od tih institucija u klasnom društvu. Trebaju nam nove…želimo li novo društvo.

Branko Tan