SAHRANA JOVANKE BROZ I PORUKA KOJA JE ODASLANA

U subotu, 26. listopada u Beogradu je obavljena ceremonija sahrane Jovanke Broz. Drugarica Jovanka sahranjena je u mauzoleju na Dedinju, poznatom kao Kuća cvijeća, pored svoga supruga maršala i predsjednika SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita. Udovoljavanje Jovankinoj želji da bude sahranjena pored svog supruga, gotovo savršena organizacija sahrane s pomno osmišljenim protokolom tokom cijelog proteka sahrane, uz državne i vojne počasti, sve do taktova pjesme „Bella ciao“ kojima je ispraćena po vlastitoj želji, za trenutak su ublažili gorčinu kod više od deset hiljada prisutnih iz svih nekadašnjih jugoslavenskih republika, ali i iz svijeta, koji su je došli ispratit na njen vječni počinak, zbog krajnje ponižavajućeg i nehumanog statusa kojemu je bila podvrgnuta u protekle 33 godine života kojeg je gordo i ponosno otrpila. Vlada Republike Srbije tim je činom (djelimično post festum) simbolički ispravila dio nepravde koje su Jovanki Broz nanesene od strane triju državnih administracija: one SFR Jugoslavije, Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srbije.

Ne ulazeći u krimen koji se drugarici Jovanki pripisuje, nepobitna je činjenica da nikad nije javno definiran niti obznanjen narodima Jugoslavije. Također, ni eventualne sankcije koje bi takvo činjenje opravdalo nikad nisu javno iznesene. Prešutna i nikad objavljena kazna kojoj je podvrgnuta tokom više od tri decenije bila je okrutna, lišena svake ljudskosti i takav tretman kroz dugi vremenski period mogu izdržati, a da to ne poremeti njihovu ravnotežu, samo pojedinci izuzetne unutarnje čvrstine među koje definitivno Jovanka spada . Vjerojatno nismo daleko od istine ako usporedimo trpljenje i poniženje koje je proživljavala drugarica Jovanka s mukama i nikad definiranim statusom logoraša iz Guantanama.

Usprkos kritikama koje su se uoči i nakon sahrane pojavile u nekim medijima kako je postupanje srpske vlasti zakašnjelo i neiskreno, pravo stanje nije tako isključivo. Doduše, Republika Srbija problem koji je naslijedila, a koji se tiče statusa drugarice Jovanke, nije u potpunosti riješila za trajanja njenog života i po toj osnovi njeno postupanje je zakašnjelo, ali je usprkos tome sam čin pogreba obavljen korektno i profesionalno, uz sve državne i vojne počasti, a emocije koje su se dale iščitati s lica premijera Ivice Dačića, dok je držao oproštajni govor, ne ostavljaju mjesta nikakvoj sumnji u iskrenost izrečenoga.

Premijer Dačić je istakao da je ovo trenutak da se podsjetimo na antifašizam kojime se naša zemlja nekad ponosila, „a danas se toga mnogi odriču. To se vidi i danas zato što nema predstavnika nijedne vlade iz novonastalih republika“, kazao je Dačić. Pored ostalog, naglasio je da se „Jovanka u svom životu susrela s toliko stranih državnika koliko nije uspjelo nijednom političaru kasnije.“ Istakao je kako „ispraćajući je priznajemo sebi da smo počinili grijeh i prema njoj i prema vlastitoj historiji, historiji u kojoj nacije i narodi grade svoj identitet“.

Najupečatljivija poruka koju je u svom oproštajnom govoru iznio premijer Dačić je ona da je način i brzina kojom je Jovanka zaboravljena nakon prestanka njene epohe, jednaka načinu i brzini kojima se svi na ovim prostorima trudimo potisnuti i zaboraviti sve vrijednosti nakon što završi njihova epoha.

Iz Hrvatske, osim što nije bio nitko od predstavnika kukavne vlasti i države, nije bilo ni predstavnika krovne udruge antifašista, a niti saveza društava Josip Broz Tito što dodatno potkrepljuje dosadašnja saznanja o njihovom oportunističkom i revizionističkom skretanju jer je Jovanka, tada Budisavljević, rođena u Lici – dakle u Hrvatskoj, i u NOB se uključila s nepunih 17 godina na području Hrvatske odakle i kreće njen revolucionarni put. Iz Hrvatske su ispraćaju prisustvovali predstavnici srpskog naroda, predstavnici Socijalističke radničke partije i predstavnici uključeni u koordinaciju komunističkih i radničkih partija iz republika bivše Jugoslavije koji su položili vijence.

ODASLANA PORUKA

Pored službenih predstavnika Srbijanske vlade i države, u svojstvu domaćina: premijer, nekoliko ministara, predstavnici republičkog SUBNOR-a i organizatora, pogrebu su prisustvovali i predstavnici diplomatskog zbora: ambasadori Rusije, Bjelorusije, Alžira, Irana, Meksika i supruga ambasadora Indonezije. Također, bili su tu preživjeli pripadnici 6. Ličke divizije u čijim se redovima borila drugarica Jovanka, predstavnici Lige antifašista jugoistočne Evrope i neutvrđeni broj predstavnika boračkih, antifašističkih i udruga koje njeguju sjećanje na lik i djelo Josipa Broza Tita. A događaj je pratilo preko dvjesto novinara i pratećeg osoblja iz 70-ak medijskih kuća uz direktan televizijski prijenos.

Međutim, ono što je dalo pečat ukupnom činu sahrane je prisutnost preko deset hiljada građana koji su došli iz cijele bivše Jugoslavije s jasno istaknutim insignijama jednog vrijednosnog modela koji, usprkos žestokim nastojanjima, novokomponirane neoliberalne nacionalne elite nisu uspjele istisnuti iz kolektivne svijesti građana. Ako tome pridodamo da je tok sahrane prenošen i od strane nekih televizijskih kuća, onda možemo s dovoljnom dozom vjerojatnosti pretpostaviti da je ispraćaj pratilo više stotina hiljada ljudi.

Prisustvo tolikog broja ljudi, uz obilježja koja su isticana, govori da sahrana drugarice Jovanke nije kraj jedne epohe, kako to neki mediji navode, već je time odaslana snažna poruka da ideja socijalizma, slobode i zajedništva i jugoslavenstva, kao derivata tih ideja, i dalje živi na ovim prostorima. A vrijeme u kojem živimo nije kraj povijesti ili konstanta, već jedan interval na dijalektičkom putu čije trajanje određuje niz povijesnih okolnosti. Iz čega opet slijedi da južnoslavenski narodi imaju šansu da jednog dana opet hodaju uzdignute glave.

U svakom slučaju, prisutni na ispraćaju drugarice Jovanke Broz svjedočili su zadnjem od velikih jugoslavenskih ispraćaja koji teško da će se ponoviti u ovom stoljeću.

02. XI 2013.

Predsjednik Socijalističke radničke partije

Vladimir Kapuralin

DODATAK

Neki medijski linkovi sa sahrane.

HRT Vijesti

http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti-clanak&tx_ttnews%5Btt_news%5D=224541&tx_ttnews%5BbackPid%5D=850&cHash=31496151e6

Jutarnji list

http://www.jutarnji.hr/pogreb-jovanke-broz-u-beogradu–bez-velike-pompe-i-guzve–ali-kako-prilici-jednoj-bivsoj-prvoj-dami-/1135544/

http://www.jutarnji.hr/u-subotu-pokop-jovanke-broz-nikolic-preskace-sprovod–dolazi-milorad-pupovac/1135354/

Oslobođenje

http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/sahrana-jovanke-broz-ujedinila-narode-bivse-jugoslavije