Danas kad obilježavamo 8. mart, Dan žena, u trenutku i prilikama u kojima živimo, da bi izbjegli zamku suhoparne formalnosti ili birokratsko oportunističke retorike, neophodno je postaviti si nekoliko elementarnih pitanja: što je Dan žena, koliko je njegovo obilježavanje iskreno i svrsishodno i nije li ono upotrijebljeno kao koncesija buržoaskog društva, u novonastalim uvjetima liberalnog kapitalizma, ženama i feminističkim udrugama?
Odgovore na ta pitanja nikad nećemo dobiti budemo li ignorirali ili zanemarivali klasne parametre i činjenicu da je neravnopravnost žena i muškaraca i dalje osnovni problem te da, kao takav, ima ozbiljne posljedice za dobrobit čovječanstva u cjelini. Napredovanje žena i postizanje ravnopravnosti između žena i muškaraca pitanje je ljudskih prava i preduvjet društvene pravde. Stoga se ne može promatrati kao izolirano žensko pitanje, već kao jedini način izgradnje održivog, pravednog i klasno emancipatorskog razvijenog društva. Još uvijek nigdje u svijetu žene se ne mogu pohvaliti da na svim poljima imaju ista prava i mogućnosti kao muškarci.
Žene još uvijek čine većinu od 3,5 milijardi siromašnih u svijetu, 3/4 žena iznad 25 godina u Aziji i Africi je nepismeno, u prosjeku žene zarađuju 30-40 posto manje od muškaraca za isti posao. Gotovo svugdje, žene su i dalje većina žrtava nasilja, a stradanja žena i djece u imperijalističkim ratovima širom svijeta i broj njihovih žrtava, prelazi broj žrtava onih koji su u vojničkim uniformama.
To bolje od bilo kojeg drugog argumenta govori da slogan „kruh i ruže“, pod kojim je demonstriralo 8. marta 1908. godine 15.000 žena New Yorka i ponovno pod istim sloganom 1917. godine žene u Rusiji, pri čemu je kruh simbolizirao ekonomsku sigurnost, a ruže bolju kvalitetu života, niti danas nakon jednog stoljeća nije izgubio na aktualnosti.
Posebno je tragična sudbina žena s jugoslavenskog prostora koje su iz pozicije samoupravljača, kreatora vlastite sudbine, svedene na razinu robe.
Na osnovu tih i ostalih saznanja koje nam je ostavila povijest, nije teško zaključiti, da je pitanje ravnopravnosti žena i borba za dosizanje te ravnopravnosti nedjeljiva od ukupne klasne borbe radnika za ukidanje eksploatacije čovjeka po čovjeku i ovladavanja rezultatima svoga rada, a time i preuzimanje svoje sudbine u vlastite ruke… Što znači da se borba za socijalnu transformaciju nastavlja…
Na tragu takvog razmišljanja, vidimo smisao 8. narta – međunarodnog Dana žena i čestitamo ga svim ženama.
Vladimir Kapuralin