Dana 24. 3. 1999. započela je zločinačka NATO agresija na SR Jugoslaviju koja je trajala punih 78 dana, sve do 10. 6. 1999. godine, pod licemjernim nazivom „Humana intervencija“, a u kojoj je, pod izgovorom zaštite ljudskih prava, ubijeno 2.000 ljudi i 126 djece, ispaljeno 50.000 projektila, izvedeno 58.574 naleta aviona, bačeno 25.000 toni eksploziva, srušeno 60 mostova, uništeno 300 tvornica, oštećeno 196 škola i 20 bolnica. Bestijalno je uništavana i razarana infrastruktura, zgrade, industrijski objekti, elektrodistribucijska mreža, kemijska postrojenja, cestovne i željezničke komunikacije, telekomunikacijski objekti. Bombardirana je i kineska ambasada u te zgrada Saveznog Izvršnog Vijeća, dok je iz Kosova i Metohije (KiM) izbjeglo oko 280.000 žitelja. Ukupna šteta je procijenjena na cca 100 milijardi US $. Okupirana je Pokrajina Kosovo i Metohija i odcijepljena od matice zemlje, u kojoj je postavljena najveća američka vojna baza na Balkanu – Bondstil. To je prva akcija imperijalističkog NATO-a na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata i nije odobrena od OUN-a.
Zanimljivo je da je u tim bombardiranjima od strane NATO-a upotrijebljeno i zabranjeno oružje: uz kasetne i grafitne bombe i municija s osiromašenim uranom, koje su prouzročile zdravstvene probleme brojnim građanima.
Miroljubivi dio čovječanstva izražavao je oštro protivljenje agresiji mnogim protestnim demonstracijama, naročito u talijanskom Avijanu, mjestu s kojeg su polijetale eskadrila bombardera u zločinačke akcije.
Sramotna je činjenica da je Vlada Republike Hrvatske ustupila svoj zračni prostor za slobodni prelet vojnih aviona čime je učinila i našu zemlju suučesnikom u zločinu.
Jednako tako je sramotno da je od svih političkih stranaka u Hrvatskoj jedino Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP) otvoreno i žestoko osudila agresiju, dok se naš tadašnji predsjednik dr. Stipe Šuvar pridružio demonstracijama u Avianu.
Republika Hrvatska je priznala legitimitet Kosova uz 70-tak drugih zemalja svijeta, od kojih su mnoge naknadno odustale, što nije u suglasju s odlukama Badinterove komisije koja izričito osporava prekrajanje državnih granica bivših republika nasilnim putem, te odcjepljenje Kosova od tadašnje SR Jugoslavije, današnje Srbije, i pretvaranje u američki vojni protektorat, što otvara Pandorinu kutiju za slične postupke i sukobe u budućnosti.
Jednako tako osuđujemo najnoviju zapjenjenu militarizaciju svijeta, novu ratno-huškačku utrku u naoružavanju zemalja i vojnih saveza pa i novostvorenog između Hrvatske, Albanije i tzv. države Kosovo, umjesto promoviranja i građenja Titove proklamirane politike miroljubive koegzistencije i općeg razoružanja, koja je imala podršku i poštovanje cijeloga svijeta.