U Česmi, pored Izmira, održana je, od 19. – 22. listopada, 23. međunarodna konferencija komunističkih i radničkih partija sa Solidnet liste. Organizator susreta i domaćin bila je Komunistička partija Turske. Na konferenciji je učestvovalo 120 delegata iz 67 partija i 53 države sa svih kontinenata. S jugoslavenskog prostora bili su, pored Socijalističke radničke partije Hrvatske (SRP), predstavnici Komunista Srbije (KS), Komunističke partije Makedonije (KPM) i Nove komunističke partije Jugoslavije (NKPJ).

Tokom dva dana plenarnog zasjedanja, delegati su izmijenili dragocjena iskustva na području borbe komunističkih i radničkih prava u vrijeme u kojem svjedočimo produbljivanju klasnih kontradikcija, a kapitalistički sistem ne nudi ništa osim nejednakosti, siromaštva, nezaposlenosti, sukoba, ratova i migracija. Rastuće kontradikcije i nadmetanja imperijalističkog sistema stalan je izvor novih sukoba i ratova.

Razmijenjene su procjene trenutnog razvoja političkih, ekonomskih i vojnih prilika. Oštro je osuđena uloga NATO-a u svjetskim krizama, kao i njegovo širenje na nove države.

Naglašena je važnost događaja u Palestini. Zahtijeva se trenutni prekid izraelske agresije i blokade pojasa Gaze i Zapadne obale. Izražena je puna solidarnost s palestinskim narodom. Osuđeni su nehumana blokada, brutalna vojna ofenziva i barbarski genocid u pojasu Gaze od strane Izraela. Prokazana je i podrška Amerike, Britanije, NATO-a i EU izraelskoj agresiji. Prestanak izraelske okupacije, osnivanje i priznanje palestinske države, prestanak izgradnje novih i ukidanje dosadašnjih ilegalnih naselja na palestinskoj zemlji, oslobađanje političkih zatvorenika iz izraelskih zatvora i povratak izbjeglica, neophodan je uvjet za postizanje trajnog mira između Izraelaca i Palestinaca. Izražena je važnost jačanja otpora u svim zemljama u cilju zaustavljanja masakra u Gazi i prestanka okupacije.

Specijalna vojna operacija u Ukrajini, uz različita stajališta, privukla je pažnju mnogih partija uz različit pristup po pitanju nastanka i karaktera oružanog sukoba, ali su svi učesnici istakli potrebu jačanja borbe protiv NATO-a.

Naglašena je odgovornost komunističkih i radničkih partija za organiziranje i predvođenje prikaza neophodnosti socijalizma, uključivši u pokret i ostale klasno orijentirane organizacije poput sindikata i mirovnih pokreta, kao i pokreta za ljudska prava.

Istaknuto je jačanje solidarnosti s Komunističkom partijom Kube i njenim narodom, koji je ostvario nezavisnost, jednakost, važna radna i socijalna prava, braneći socijalizam u uvjetima šest desetljeća nametnutih sankcija od strane Amerike.

Spomenuto je da kapitalistički monopol dominira nad sredstvima komunikacije i informacijskim kanalima, a buržoazija u svojim rukama drži mogućnost blokade revolucionarnih subjekata. Dezinformacije kreirane s imperijalističke strane iskrivljuju stvarnost u skladu s imperijalističkim interesima. Samim tim, istaknuta je potreba jačanja ideološke i političke borbe protiv buržoaskih medija i laži.

Učesnici sastanka ponovili su solidarnost s radničkom klasom Turske, koja se suočava sa sve dubljom eksploatacijom i siromaštvom na dnevnoj osnovi. Povodom održavanja međunarodne konferencije u godini kada se obilježava 100. godišnjica osnivanja Republike Turske, učesnici su odali priznanje turskim komunistima u borbi protiv eksploatacije i imperijalizma.

Usvojen je okvir akcionog plana po kojem će se odvijati aktivnosti do sljedećeg godišnjeg sastanka 2024. godine.

Neovisno o održavanju međunarodne konferencije, u nedjelju je u Izmiru održana kulturno-scenska predstava posvećena 100. godišnjici osnivanja turske republike, na kojoj su protokolarno prisustvovali i svi delegati konferencije. Pred desetak hiljada gledaoca, u 10 slika prikazan je tok stvaranja turske republike, počevši od I. svjetskog rata, Oktobarske revolucije, borbe za republiku, pomoći mlade Sovjetske države u industrijalizaciji zemlje, II. svjetskog rata pa do današnjih dana.

INTERVENCIJA NA 23. MEĐUNARODNOM SUSRETU KOMUNISTIČKIH I RADNIČKIH PARTIJA

IZMIR 20. – 22. X. 2023.

 

Poštovani drugovi,

 

Pozdravljam sve prisutne u ime Socijalističke radničke partije i u svoje lično ime, zahvaljujem se organizatoru i domaćinu KP Turske na organizaciji ovog susreta i na pozivu kojim nam je omogućeno učešće u istome.

 

Dozvolite mi da počnem s nekoliko osnovnih detalja o zemlji iz koje dolazim. Hrvatska već tri decenije nazaduje u odnosu na predkontrarevolucijsko razdoblje. Industrija je uništena, a poljoprivreda napuštena Mladi ljudi, cijele familije u fertilnoj dobi, odlaze u potrazi za poslom bez namjere da se vrate, što ima velike implikacije na demografsku sliku društva.

 

Na vanjskom planu, vlada ponizno slijedi i ispunjava sve direktive EU, NATO-a i Amerike. Na unutrašnjem planu, kao posljedica korupcije koja je na samom evropskom vrhu, nižu se afere gotovo na tjednoj osnovi, ali bez ikakvih posljedica za vladajuće. Vladin rejting ne pada – on je konstantan, a povremeno i raste, što govori kako je buržoasko društvo perfidno i uspješno usavršilo tehnologiju vladanja narodnim masama. Ni nakon tri desetljeća, revizija povijesti i revitalizacija klerofašizma ne jenjava, već poprima nove oblike i prisutna je u svim dijelovima hrvatskog društva.

 

Jedinu opoziciju vladajućima predstavlja predsjednik države, koji u oštrom gardu oponira premjeru i njegovim ministrima – od situacije u Ukrajini do najnovije eskalacije palestinsko-izraelskog sukoba.

 

Drugovi, upravo u trenutku dok traje ovaj susret, palestinski narod proživljava možda dosad najveću tragediju u 75 godina kontinuiranog otimanja životnog prostora, proganjanja i istrebljenja, pred očima cijelog svijeta koji ne pokazuje empatiju.

 

Intervencija Ruske Federacije u Ukrajini se dogodila 24. februara 2022. godine, ali je oružani sukob počeo 2014. godine, nakon državnog udara u kojemu učestvuju naoružane ekstremističke i pronacističke organizirane skupine, poduprte organizaciono, materijalno, politički i vojno od strane anglosaksonskog imperijalizma uz fizičku prisutnost istaknutih predstavnika američke administracije. U tim sukobima, do intervencije, poginulo je preko 10.000 ljudi, a državnom udaru prethodilo je širenje NATO-a u 5 valova prema ruskim granicama. Zapadni imperijalisti uopće nisu krili da je Rusija prevelika, da nije pravično da raspolaže s tolikim resursima i da je treba rasparčat na nekoliko jedinica, kojima bi lakše upravljali. Ruska Federacija nije željela sukob. Ona je tražila i nudila sigurnosne garancije Zapadu. Odbijena je s indignacijom, Vjerovala je Minskim sporazumima, ali je bila izigrana. Upravo prihvaćajući Minski sporazum, Rusija je pokazala da nema teritorijalnih aspiracija prema Donbasu, koji je dio Ukrajine, ali čije stanovništvo treba uživati određenu autonomiju i prava koja iz toga proizlaze. Sve to vrijeme nastavlja se trasiranje puta pristupanju Ukrajine NATO-u. Na sva upozorenja Ruske Federacije o neprihvatljivost tog puta za njenu egzistencijalnu sigurnost, Zapad se oglušio.

 

NEKE SPECIFIČNOSTI SUKOBA

 

Sukob između Rusije i Ukrajine nije jedini oružani sukob nakon II. svjetskog rata – da ne idemo dublje u prošlost, nije ni najrazorniji do sada, ali ga je pokrenula „pogrešna“ strana, ona koja nema na to „pravo“ koje pripada ekskluzivno Americi i njenim poslušnicima. Na sceni je do sad neviđeno iracionalno i kontraproduktivno uvođenje sankcija Ruskoj Federaciji, koje je prešlo u neselektivnu rusofobiju. Sankcije, koje su bile zamišljene da dotuku rusku ekonomiju i destabiliziraju društvo, pokazale su se kao zamka u koju su upale EU članice, jer glavni teret sankcija snose baš one koje su ih uvele. Zanimljivo je da su sankcije najmanje štete nanijele Americi, koja ih je inicirala, a zemlje koje ih ne bi uvele na osnovu vlastite odluke bile su podvrgnute snažnom političkom pritisku da to učine.

 

Intervencija oružanih snaga Ruske Federacije u Ukrajini iznjedrila je još jednu specifičnost na evropskom tlu. Radi se o prihvaćanju ukrajinskih izbjeglica, koji su prihvaćani organizirano i susretljivo, što je s humanog aspekta poželjno. Međutim, odnos prema izbjeglicama koji su prethodnih godina dolazili iz ratom opustošenih dijelova Afganistana, Sirije, Libije i ostalih ugroženih područja Afrike i Bliskog Istoka, bio je bitno drugačiji, pun prepreka, korištenjem neadekvatnog transporta koji je rezultirao velikim ljudskim gubicima. Izbjeglice su zadržavane u nehumanim uvjetima u kampovima i logorima na rubnim dijelovima Evrope. Zemlje koje danas na civiliziran način prihvaćaju izbjeglice iz Ukrajine, ovim prethodnima su se suprotstavljale vojskom i bodljikavom žicom na svojim granicama, a policije su na terenu vršile teror i zlostavljanje očajnih ljudi. U Hrvatskoj je to i dokumentirano. Na upit predstavnika medija i humanitaraca čemu je to tako, istaknutim funkcionerima evropskih zemalja odgovoreno je da ukrajinske izbjeglice pripadaju „drugačijem kulturnom krugu“. Odgovor je dokaz „u sridu“ da Evropljani pribjegavaju kulturnoj diferencijaciji među narodima, što je rasna komponenta, a rasizam je jedan od stupova fašizma.

 

Propagandno, Zapad nastoji plasirati sliku kako cijeli svijet osuđuje rusku intervenciju u Ukrajini, međutim, uvidom u dokumente UN-a, EU i NATO-a, uočljivo je da rusku intervenciju osuđuje „bijeli svijet“, s izuzetkom nekolicine država, dok većina ne. Također, izvjestan broj istaknutih lidera iskazala je rezolutan stav prema ruskoj intervenciji, pokazavši visoki stupanj razumijevanja za uzroke koji su doveli do intervencije za koje krivicu snosi kolektivni Zapad.

 

Dubinskom analizom i kronološkim pregledom uzroka sukoba u Ukrajini, evidentno je da rat nije imperijalistički, odnosno da on nije sukob dva imperija, već je to rat svjetskog hegemona Amerike da skrši Rusiju i prisvoji njene resurse, žrtvujući Ukrajinu i Ukrajince. Rusija u ovaj nametnuti sukob nije ušla s imperijalističke pozicije, već iz potrebe održanja vlastitog integriteta.

 

Daljnjom raščlambom, naići ćemo i na elemente međuimperijalnog sukoba, ali na drugoj strani. Primoravši svoje vazale iz EU na uvođenje kontraproduktivnih sankcija Rusiji, Amerika je zadala žestoki udarac evropskoj ekonomiji i time oslabila i, za dulji vremenski period, izbacila iz trke za prestiž saveznika-konkurenta.

 

Tragični oružani sukob u Ukrajini doveo je do podjele i polarizacije u našim redovima i on nanosi štetu. On ne jača nego slabi toliko potrebno jedinstvo. Došlo je do razvrstavanja uz pojedine partije. U kritici se zaobilaze skrupuli, koristi se ponižavajuća retorika i etikete koje se do sada nisu koristile, neistomišljenici se proglašavaju oportunistima. Postupak je to koji nas ne usmjerava ka dijalogu nego prema rovovskom ukopavanju.

 

Želim vjerovati kako ćemo i ovu prepreku savladati kao što smo i dosadašnje.

 

U Izmiru, 20. X. 2023.

 

Vladimior Kapuralin