NATOvarit će nam smrt, crninu i sramotu!
Republika Hrvatska pristupila je NATO savezu 1. 4. 2009. godine. Geneza ove neslavne odluke započinje 2000. godine, kada Republika Hrvatska postaje članicom tzv. „Partnerstva za mir“. Pozivnicu za punopravno članstvo prima 2008., a Hrvatski sabor 25. 3. 2009. donosi u ime Republike Hrvatske „Ispravu o pristupu Sjevernoatlantskom ugovoru”, koju je 1. 4. 2009. State Departmentu predala tadašnja hrvatska ambasadorica u SAD-u, Kolinda Grabar-Kitarović, čime je Hrvatska postala punopravna članica NATO-a.
Sabor, zbog straha od reakcije građana, nije dopustio referendum po ovom značajnom pitanju, već je ovu odluku donio gotovo jednoglasno. Jedini koji je glasao protiv i spasio obraz velikoj većini je Dragutin Lesar iz tadašnjih Hrvatskih laburista. HDZ je bio za ulazak u NATO bez referenduma, tvrdeći da je „nepotreban jer Hrvatska ulaskom u NATO ne gubi dio svog suvereniteta”. Tako su naši građani na prevaru uvučeni u jedan nemoralni vojni savez, a vojska aktivno u imperijalističke intervencije daleko od svojih granica i interesa.
Dakle, pristupanje Hrvatske tom militantnom instrumentu imperijalističkih sila koji se brine za terensku instalaciju, eufemistički zvanoj „operabilnost“, kapitalističke infrastrukture u zemljama koje treba „demokratizirati”, kao i za nasilno očuvanje poretka tamo gdje se tzv. vladavina građanskog prava, kao izraz vladajuće klase, već promakla u izvor legitimacije izrabljivanja radnih slojeva stanovništva, koje joj s vremenom počinje zamjerati „neefikasnost i korupciju” pa onda i socijalnim nemirima ugrožavati opstanak.
Uvlačenje Hrvatske u ovaj savez neodgovorno je svrstavanje uz grupaciju zemalja koje vojnim akcijama po svijetu ostvaruju globalno-strateške interese lidera saveza i krupnog multinacionalnog kapitala u dominaciji svijetom, što nanosi Hrvatskoj golemu materijalnu, ali i moralnu štetu, pa postavljamo pitanje zašto biti dio toga gdje za tuđe interese služimo onima koji trampe smrt za dolare, crninu za naftu i sramotu za ništa?
Sve NATO-ove floskule o navodnoj odgovornosti za svjetski mir služe isključivo kako bi opravdali svoju ulogu samozvanog svjetskog policajca, a što je tipična NATO doktrina dominacije i hegemonije. Takva vojska nije naša vojska, kao što nije ni vojska zapadnih naroda, kako se predstavlja. Nije čak ni vojska američkog naroda, jer je NATO toljaga krupnog kapitala, vojska bogate svjetske manjine uperena protiv svjetske siromašne većine i „neposlušnih“ zemalja s „nedemokratskim“ društvenim sistemima, u svrhu očuvanju jednog nepravednog i neodrživog svjetskog poretka koji se održava samo grubom silom. Zato je NATO u osnovi jedan ideološko-politički vojni savez od samog početka. On nije samo uperen protiv siromašnih, već stvara siromaštvo iz kojeg regrutira plaćenike za interese bogatih. Dakle, to nije vojska naših radnika, seljaka, ribara, umirovljenika i drugih građana, već samo onih koji su opljačkali Hrvatsku i koji ukradeno žele pravno-politički pa i vojno zaštititi.
Već je u svijetu poznata „mirotvorna“ prisutnost NATO snaga pred tuđim granicama i u tuđim dvorištima s preko 700 vojnih baza širom zemljine kugle, što u praksi predstavlja golu demonstraciju sile i moći te dominaciju u geostrateškim prostorima, u kojima fabricira neuralgične točke kao izvorište budućih intervencija u krojenju političke karte svijeta prema imperijalističkim ciljevima.
U protekla dva desetljeća „suradnje“, NATO je nastavio s provedbom niza kriminalnih agresija po svijetu bez odobrenja OUN-a, kršeći sve međunarodne ugovore i konvencije. Preduga je lista stradalih zemalja od krvavih NATO stopa. Golom agresijom rušio je sisteme, ubijao legitimno izabrane predsjednike, razarao cijele države, a za što nalogodavci i njihovi vojnici nisu odgovarali pred Međunarodnim sudom za ratne zločine, kao ni za brojna silovanja i razaranja domova milijuna ljudi u svijetu.
Na našu sramotu, NATO je zadovoljan „suradnjom“, jer nije bilo „misije” bez učešća Hrvatske kao efikasnog i lojalnog partnera.
Otpor svijeta takvoj politici simbolizira planetarno poznata krilatica „NATO go home“, kao i nastanak Pokreta nesvrstanih zemalja i drugih asocijacija. Već je i to dovoljno da se zapitamo u kakvom smo mi to društvu i za čije interese to radimo? Kolika je učinjena politička, društvena i moralna šteta i što nosi daljnje članstvo?
https://dalmatinskiportal.hr/vijesti/srp–hrvatska-mora-preispitati-clanstvo-u-nato-u/232553