Povodom 75. godišnjice otvaranja zapadnog fronta od strane saveznika u II. svjetskom ratu 6 lipnja 1944., kada je pokrenuta jedna od najvećih pomorskih invazija u kojoj je sudjelovalo gotovo 150 hiljada vojnika, službenog naziva Operacija Neptun kao dio šire operacije Overlord, popularno nazvana Dan D ili invazija saveznika na Normandiju, prilika je da se svjetska javnost i ove godine podsjeti na ovu značajnu bitku kao prekretnicu u konačnom slamanju fašističkih Sila osovine, Trećeg Reicha i njegovih saveznika, među koje nažalost spada i kvislinška tzv. NDH, nasuprot većeg dijela naroda u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji koji je stao uz Tita i partizane.
Toga dana izjave su dali Glavni komandant savezničkih snaga Dwight D. Eisenhower koji je poručio svojim vojnicima „oči svijeta uperene su u vas… nade i molitve svih ljudi koji vole slobodu marširaju danas s vama… nećemo prihvatiti ništa drugo nego potpunu pobjedu“, kao i američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt koji na radiju poručuje „da se oni ne bore za osvajanje već za oslobođenje“, dok je u Donjem domu britanskog Parlamenta premijer Winston Churchill održao govor opisujući Normandijsku operaciju „najkompliciranijom i najtežom koja se ikada odigrala“.
Ova bitka, koja predstavlja početak kraja fašističke dominacije, uz ključni doprinos sovjetske Crvene armije na drugoj strani, imala je odlučujući značaj na daljnji tok rata u većem dijelu Evrope, ali ne i direktno na razvoj vojne situacije na jugoslavenskom ratištu na kojem je upravo tada propala operacija Desanta na Drvar protiv Tita i Vrhovnog štaba NOVJ, uz jačanje jugoslavenske partizanske armije koja na svom području vezuje znatne okupatorske snage. Dugo odgađana akcija zapadnih saveznika imala je dva strateška cilja: aktivnije izmoriti sovjetsku armiju kasnijim uključivanjem u ratni sukob te preduhitriti veliku ofanzivu Crvene armije pod nazivom „Bagration“ i njen utjecaj na oslobođene teritorije. Zato i nije iznenađenje da se godišnjica Normandijske invazije od strane zapadnih zemalja svečano obilježava, a što često američki predsjednici koriste kao pozornicu za jedan od svojih najvažnijih govora.
Nažalost, antifašizam, antifašistička borba, partizani i napose Tito, kao pobjednički vojskovođa na južnoslavenskim prostorima, te godišnjice mnogih bitaka, ljudi i događaja iz tog vremena, vlasti u današnjoj Hrvatskoj naveliko ignoriraju – bilo da se radi o domaćim ili pak svjetskim događajima. Tako je domaći uznapredovali povijesni revizionizam uklonio sva obilježja koja su podsjećala na pobjedničke partizane, kulturocidno uklanjajući gotovo svu spomeničku baštinu, imena ulica i trgova, škola i ustanova po značajnim događajima iz razdoblja NOB-a. Još je svježa odluka predsjednice da iz svog ureda ukloni bistu Josipa Broza Tita kao i sramna odluka Gradskog vijeća Zagreba – Grada heroja, koji je uklonio ime Trga maršala Tita i mnogi drugi.
Za razliku od toga, i bez obzira na skandalozne događaje u njegovoj rodnoj zemlji, Tito je u svijetu još uvijek simbol uspješnog antifašističkog vojskovođe, čovjek mira i suradnje među narodima. Tako je na proslavi obilježavanja 70. godišnjice proboja fronta u Normandiji 4. lipnja 2014. našem Maršalu ukazana iznimna počast, poštovanje i zahvala, gdje se Tito sa svojim velikim pano-portretom našao između glavnih vojskovođa Antifašističke koalicije: Charlesa de Gaullea, Winstona Churchilla i drugih.
Split, 5. 6. 2019.
Društvo „Josip Broz Tito“ Split