SRP na demonstracijama protiv kapitalizma: Nama je svaki dan 15.10!

Ekonomska kriza, potaknuta financijskom destabilizacijom koja je pokrenula novi val redistribucije dohodaka, proračunskih sredstava i profita u korist kapitala, mobilizira svakim danom sve više ljudi koji se otvoreno bune, traže alternativu i zahtijevaju pravedniji sistem. Prije svega, sistem bez eksploatacije čovjeka na radnom mjestu i sa širokom bazom demokratskog odlučivanja, a nasuprot korumpiranog sustava posredne demokracije koju kontrolira krupni kapital i u konačnici potpuno isključuje svijet rada iz takve „demokracije“. Socijalni pritisak raste i nemiri se šire ulicama svjetskih metropola u 80-tak država, od New Yorka do Tokia, a Wall Streetom se vijore zastave na kojima su ispisani veliki ideali francuske revolucije: „Bratstvo, jednakost i sloboda“. Mediji su, po provjerenom receptu, prvo pokušali ignorirati ove oslobodilačke pokrete i nove društvene procese, a kada to više nisu mogli, prišli su njihovom ridikuliziranju i podcjenjivanju. No, upornost prosvjednika, omasovljenje i rast njihova utjecaja nezaustavljivo jačaju i šire se svijetom.

Hrvatska nije i ne može biti izuzetak. Radno ovisno stanovništvo dotjerano je kod nas do ruba egzistencije, neizvjesnost u životima običnih građana je sve veća, a u hrvatskom saboru se ni u tragovima ne vidi politička artikulacija njihovih interesa. Samoorganiziranje i ulične demonstracije su bile pitanje vremena, a određena iskustva su se stekla još ovo proljeće kada su okupljanja brzo poprimila lijevi, klasni karakter. Sada je to još izraženije. U Zagrebu, Splitu, Rijeci, Puli i drugim gradovima tisuće i tisuće demonstranta se ujedinjuje pod antikapitalističkim barjakom i nastoje iznaći model široke političke borbe sa jasnim socijalističkim sadržajem.

U tome je i Socijalistička radnička partija Hrvatske dala svoj doprinos, baš kao što to i druge ljevičarske partije i skupine rade drugdje u svijetu, pomažući da se održi ovaj plamen, po svom potencijalu, doista revolucionarnih gibanja. U Zagrebu smo se rukovali i ponosno stali rame uz rame s drugovima iz Radničke borbe koji su neumorno dijelili letke, sa progresivnim studentima sa Slobodnog filozofskog koji su plenum prenijeli na trg, sa jednim brojem sindikalista koji su ostali na demonstracijama do kraja, sa svim građanima koji su došli dignuti glavu za bolje sutra, za humanije i slobodnije društvo. To je prvoklasni izraz nepokolebljivog ljudskog duha i čast nam je biti dio čitavog pokreta.

U Splitu je petstotinjak građana izašlo na ulice, na Peristilu je zahtijevano rušenje neoliberalnog kapitalizma i direktna demokracija, a SRP-ovci su visoko podigli crvene zastave slobode i međunarodnog radničkog pokreta, građani su se pojavili i sa slikama Josipa Broza Tita. Iako je među okupljenima jedan dio negodovao,  glasanje svih prisutnih odlučilo se da svatko ima pravo nositi obilježja koja želi i da su dobrodošli svi koji podržavaju antikapitalističku borbu. Okupljenima se obratio i prof. Malenica koji je izrazio zabrinutost u vezi ideje da mase mogu artikulirati važne društvene ciljeve, ali i on je bio iznenađen sve većim brojem građana spremnih da javno iskažu svoj stav. Splićani su skup završili s pjesmom.

Pulske demonstracije okupile su nešto manji broj ljudi, ali jednako ogorčenih rezultatima kapitalističke tranzicije u koju su nas poveli nacionalisti 90-tih godina. SRP je bio prisutan i jako zapažen, a naši drugovi su bili i govornici. Naravno, određeni stupanj heterogenosti i neartikuliranosti među prosvjednicima rezultirao je da dio građana reagira negativno, što neki mediji, u funkciji čuvanja sistema, koriste kako bi nas optužili za „politizaciju“ skupa, a koji je po sebi politička borba par excellence. Postavlja se pitanje kome je zaista mjesto na antikapitalističkom prosvjedu, a kome nije? Svi oni koji su nam aplaudirali i uzimali letke iz ruku razumiju to, ostali su izgubljeni u svojim iluzijama ili su plaćeni da „ne shvaćaju“.

U Rijeci je također održan prosvjedni skup, dvjestotinjak građana izrazilo je svoje nezadovoljstvo kapitalizmom i solidariziralo se s demonstrantima diljem svijeta. Tom prilikom je predsjednik riječkog ogranka SRP-a, Dalibor Vidović, uzeo riječ i istaknuo:

“Opravdano ste se okupili da bi izrazili nezadovoljstvo nepravednim društvom u kojem živimo;

Opravdano ste se okupili da prosvjedujete – protiv kapitalizma!

…

U političkoj teoriji postoje samo dva načina promjene političkog sistema. Trećeg nema. Prvi je revolucija, a drugi političko djelovanje. Prvi je, dakle, nasilna smjena vlasti, a drugi djelovanje kroz institucije sustava…

Mislim da ćemo se složiti oko toga da revolucija trenutno nije realna opcija. Za nju nemamo snage. Pogledajte koliko nas se okupilo… Preostaje političko djelovanje, kao jedina realna opcija. Malim koracima do zajedničkog cilja.

Postoji mišljenje prema kojem su sve političke stranke iste. Ono je dobrim dijelom točno, ali nije sasvim točno. Naravno da HDZ i SDP imaju isti ekonomski program. Ali ako su HDZ i SDP isti, ako su i sve trenutno parlamentarne stranke u Hrvatskoj iste, to ne znači da su i sve postojeće stranke iste takve.

U Hrvatskoj postoji politička stranka koja se opredijelila za beskompromisnu klasnu borbu. Postoji politička snaga kojoj je svaki dan 15.10., jer konstantno nastoji promijeniti odnos kapitala i rada – u korist rada!

Ta stranka zove se Socijalistička Radnička Partija Hrvatske. Socijalistička radnička partija danas je jedina stranka u Hrvatskoj koja se programski opredijelila razvijati sve modalitete radničke participacije, od suodlučivanja do potpunog radničkog samoupravljanja.”

Više:

Foto 1

Link 1

http://danas.net.hr/hrvatska/page/2011/10/15/0227006.html

Do iduće subote… tako je izglasao Plenum…

Fotografije: portali Novog lista, Glasa Istre, Indexa, Jutarnjeg, net.hr-a, arhiva SRP-a