MAJSKA PORUKA SRP-a RADNIM LJUDIMA I GRAĐANIMA HRVATSKE
Možemo samo zamisliti, kojim osjećajem zadovoljstva bi bilo ispunjeno preko 350.000 naših nezaposlenih sugrađana i još toliko onih koji su bili prisiljeni otići u svijet, kada bi im u Hrvatskoj bilo ponuđeno bilo kakvo radno mjesto. Zadovoljstvom bi bili ispunjene i na stotine tisuća zaposlenih radnika koji rade u lošim uvjetima i sa malim primanjima, ako bi se radni uvjeti poboljšali, a primanja povećala.
Ali mi radnici ne smijemo se zadovoljiti samo s radnim mjestom, boljim uvjetima rada i većom plaćom kada bi nam poslodavci i sve to dali, nego tek pravom na učešću u upravljanju po osnovi svoga rada, jer tek je to garancija da utječemo na sudbinu poduzeća u kojima radimo, pa time i sudbinu svojih radnih mjesta, svoju vlastitu sudbinu, ali i sudbinu cijelog društva.
Ne smijemo nasjedati ni na političke floskule kako imamo svoju državu koja po sebi o nama brine i osigurava pravednost, jer nas iskustvo uči da domaći tajkuni imaju isto lice kao i strani i kako oni udruženo nastupaju u podčinjavanju radnika. Nacionalna država može biti i te kako dobar okvir za eksploataciju većine nacije od strane vladajuće manjine. Zato nacionalizam bilo koje vrste mora biti stran radnicima. Presudno je tko ima vlast u državi, dali vlasnička klasa koja porobljava rad ili radnička koja oslobađa rad, a kroz to ne samo sebe već i ostale slojeve društva.
Shvatimo konačno da nam ni slobodu ni blagostanje neće podariti gazde tzv. privatni ulagači , stranačke birokracije, ni država po sebi, ma koji predznak ona imala, a još manje multinacionalne korporacije i EU, ako ne povjerujemo u vlastitu sposobnost pred sposobnošću izdvojenih struktura i ako sudbinu ne preuzmemo u vlastite ruke. Naša snaga je u činjenici da samo naš živi rad stvara novu vrijednost i da je svako vlasništvo, odnosno kapital, mrtav dok se ne pojave ruke radnika, kao i u tome da činimo većinu društva, što znači da smo mi njegova temeljna snaga. Mi dakle imamo pravo i mogućnost da određujemo vlastitu sudbinu i sudbinu cijeloga društva , a ne kasta na vlasti i kapitalisti. Tu poziciju možemo ostvariti ako se izborimo za suodlučivanje u poduzećima, lokalnoj samoupravi i stavimo pod svoju kontrolu moć države. Samo taj put vodi u istinsku slobodu i demokraciju, ekonomsku i ljudsku efikasnost, jer najamne radnike pretvara u slobodne proizvođače i građane, a rad određuje kao temeljni kriterij položaja čovjeka u društvu, onemogućujući svaki monopol pojedinca, socijalnih grupa i klasa, odnosno emancipaciju svih slojeva društva u slobodne građane jednakih mogućnosti.
Naprijed navedeno znači da se mi radnici, pored sindikalnog organiziranja i povremenog izraza nezadovoljstva o uvjetima rada, moramo i politički organizirati u svoju radničku stranku kao što je sada kapital organiziran u svoje stranke (sve parlamentarne stranke) i pobijediti na izborima, kao što dosada, zbog naše neorganiziranosti, pobjeđuje kapital. Tek sindikalno i politički organiziran radnički pokret staje na svoje obje noge. U Hrvatskoj nema te snage koja bi mogla na jedan jedini sat zaustaviti snagu osviještene i organizirane radničke klase.
Učinimo taj golemi radnički, duboko ljudski i epohalni napor i uspostavimo svijet slobodnog rada i istinske samoupravne demokracije, nasuprot sadašnjoj ponižavajućoj i eksploatatorskoj vladavini kapitala, a prepustimo našem malograđaninu da i dalje sanja o ograničenoj parlamentarnoj demokraciji kao jedinoj mogućoj i dovršenoj.
Zagreb 01.05.2012. godine Predsjednik SRP-a
Ivan Plješa